Because Harry Potter has brought us together.

utorak, 05.02.2008.

2. poglavlje

"Daj se više probudi!" derala se Mia. "Ruta! Buđenje!"
"Št..", promrmljala sam trljajući oči.
"Buđenje!Budi se!"
Ustala sam se iz kreveta. May je sjedila na svom krevetu koji se nalazio kraj desnog zida, pokraj vrata. Navlačila je čarape.
Mia se odgegala do svog kreveta i uvalila se u njega kao da je buđenje mene jako težak podhvat. Njen krevet se također nalazio kraj desnog zida, u blizini prozora. Nebo koje se nadziralo kroz prozor bilo je vedro, bez oblaka.
Ja sam se ustala iz kreveta i počela oblačiti plavu pelerinu kojoj se na poleđini nalazila bijela mačka. Takve pelerine su nosili Izmerci. Mia se također počela oblačiti.
Kad smo se obukle i obavile sve što smo morale obaviti u kupaonici, izašle smo iz spavaonice.


Na doručak smo došle u posljednji trenutak, kad su već neki učenici krenuli na nastavu.
"Što imamo prvi sat?" pitala nas je Mia dok je užurbano jela zobene pahuljice.
"Preobrazbu", odgovori May.
"Divan početak polugodišta", progunđa Mia.
"Bolje to nego da imamo Čarolije i čini", kažem dok sam, kao i Mia, užurbano jela. Nismo željele zakasniti na prvi sat.
May nije ništa jela. "Nisam gladna", objasnila nam je dok sam ju ja zapanjeno gledala.
Nakon kratkog i brzog doručka izašle smo u veliko predvorje.
S desne strane vrata Glavne prostorije nalazila su se dva velika pješčana sata. Iako to nisu bili obični satovi. U jednom stau nalazio se krupan bijeli prah, a u drugom crni. Iznad svakog sata bila je pločica na kojoj je pisalo : 0 bodova.
"Wao!" uzdahnuo je jedan prvašić. "Odkud se ovo stovorilo?"
"To su pješčani satovi koji pokazuju stanje bodova Plackwawa i Izmera", ljubazno mu objasni May.
Prvašić se zagledao u Mayina leđa. Na Mayinoj plavoj pelerini nalazila se bijela mačka.
Prvašić ju je zgađeno pogledao, a onda se ponosno udaljio. Na njegovoj plavoj pelerini nalazlia se crna zmija.
"Plackwawac", promrmljala sam skrečući pogled s njegovih leđa.
"A da krenemo na Preobrazbu?" predloži Mia.
"Dobra ideja", pohvalim ju i zaputimo se prema jednim od brojnih stuba koje su se nalazile na kraju predvorja.
Kad smo se popeli po stepenicama našle smo se na malom odmorištu gdje se na klupici neki par ljubio.
Mi smo se pogledale i produžile niz odmorište. Činilo se da nas zaljubljeni par nije primjetio.
Kad smo prošle odmorište našle smo se u dugom hodniku s brojnim vratima. Na kraju hodnika nazirala su se još dva; jedan s lijeve, a drugi s desne strane.
Ušle smo u jedna vrata našavši se u velikoj učionici. Predavanje smo imali s Plackwawcima.
Svi su učenici već bili zauzeli svoja mjesta.
Mark je već sjedio u klupi. Prišla sam mu.
"Bok!" pozdravim ga veselo.
"Ej! Mislio sam da ćeš zakasniti!"
"Pa skoro smo zakasnile.", kažem sjedajući.
Mia i May su sjedile zajedno, a ja i Mark.
Kad sam se ja smjestila, ušla je profesorica Vallentine Scann. Bila je dosta mlada, ali i dosta stroga. Imala je crnu kosu koja je obično bila skupljena u urednu punđu.
"Dobro jutro!" pozdravila nas je svojim strogim, ali pomalo bezizražajnim glasom.
"Dobro jutro, profesorice Scann!" odrecitirali smo.
Scannica je sjela za svoj stol sa uredno poslaganim svitcima pergamenta i knjigama.
"U ovoj godini učit ćete složenije čarolije preobrazbe do sada. Što ste stariji to se od vas više očekuje. Tako i ja od vas očekujem dobre preobrazbe. S obzirom na to da imate trinaest godina, od vas očekujem i da budete odgovorni i ozbiljni pri radu", rekla je pogledom prelazeći s jednog lica na drugo. "Vjerujem da će mnogi imati problema s čarolijama preobrazbe, ali će te probleme izbjeći ako se ozbiljnije potrude", završila je pogledavši Kirka.
Scannica je željela da odmah počnemo s preobrazbama. Ustala je i uzela sa stola neku kutiju
"Gospođice Oxon, podjelite ova pera", obratila se Scannica Anneli pruživši joj kutiju.
Annela se trgnula. Dok je Scannica govorila, ona se došaptavala s Maggie.
Annela je uzela kutiju s perima. Išla je po učionici svakom učeniku davši pero. Meni je pero tako jako turila u ruku da sam se skoro srušila sa stolice.
"Ova pera ćete preobraziti u puža", objasni nam Scannica kad je Annela svima podjelila pera. "Pero ćete preobraziti pomoću čarolije Dendorios. Dok čarobirate morate biti koncentrirani. Ne možete razmišljati o nečemu što nema veze s tom čarolijom i očekivati uspješne rezultate.
Svi smo pokušavali preobraziti pero u puža ali nikome to nije uspjelo. Nikome osim Maxine.
"Odlično gospođice Smith!" pohvali ju Scannica. "Deset bodova za Plackwawe"
Max se nasmješila. Izmerci nisu dijelili njenu sreću.
Nastavili smo preobražavati svoja pera.
Nakon par pokušaja i Marku je to uspjelo.
"Gospodine Korn, jako dobro", i njega je Scannica pohvalila. "Deset bodova za Izmer"
Plackawawcima se to baš i nije svidjelo.
Maggie, koja je sjedila par klupa iza nas, šapne Anneli :
"Stvarno mi je lijepo vidjeti da i hrkani imaju uspjeha u magiji"
Ja i Mark smo je čuli.
Čula ju je i jedna Plackwawka koja je sjedila iz nas. Nasmijala se sa Annelom.
Scannica ju, nažalost, nije čula. Bila je zaokupljena Edwardovim preobražavanjem pera.

* * *

"Št sd mamo?" pitao nas je Richard punih usta. Ja, Mia, May, Richard i Edward smo sjedili za ručkom. Mark je otrčao u spavaonicu po knjige za Povijest čarobnjaštva.
"Skrb", odgovori mu Edward također punih usta. "A što..."
Edward nije završio svoju rečenicu jer su u prostoriju uletjele sove. Mnoštvo sova koje su tražile primatelje pisama koje su imale u kljunu.
Među svim tim sovama prepoznali smo Edwardovu sovu Wally.
Sletjela je na stol isporučivši pismo Edwardu. Edward je uzeo pismo i podragao Wally koja se poslužila njegovim koricama kruha.
Dok je Edward čitao pismo ja sam uzela Wally prolazivši rukama kroz njezino perje. Činilo se da se Wally to sviđa.
"I?" pitala je May Edwarda koji je ponovno smotao pismo.
"Ma ništa posebno. Roditelji mi javljaju da je sve u redu", odgovori joj on.
"Au!" jauknula sam. Smeđa sova me je oštro gricnula za prst. U kljunu je imala novi broj Dnevnog proroka, a oko vrata joj se nalazila mala torbica.
Izvadila sam iz pelerine 2 srpa koja sam stavila u torbicu koja je bila sovi oko vrata. Sova je tiho huknula i odletjela.
Dok sam ja sovi plaćala Dnevni prorok, Mia je uzela novine čitajući naslovnicu.
"Ima li što zanimljivo?"pitao ju je uspuhano Mark koji je u svoju torbu spremao udžbenik Povijesti čarobnjaštva.
Mia se trgnula.
"Nisam te vidjela!" reče ona iznenađeno. "Sljedbenici Onoga - Kojeg - Se - Bojimo ubili su neku bezjakinju i njenog sina. Također su ubili i jednu malu obitelj; tek vjenčanu suprugu i njenog muža"
May je tužno uzela Dnevni prorok iz Miinih ruku. Nismo bili previše šokirani jer su se ubojstva, nažalost, događala svakodnevno.
"Netko je pokušao provaliti u Damarnuss!" usklikne May potiho.
"Molim?" pitali smo ju jednoglasno.
Damarnuss je čarobnjačka banka u Marnusu. U njoj su radili goblini koji su strogo čuvali blago pohranjeno u toj banci.
"Tko bi to učinio?" začuđeno će Edward.
"Pa Samarun", odgovorim uzimajući Dnevni prorok iz Mayinih ruku ne obazirući se na lecajeve na spomen Samarunovog imena.
Uzela sam dnevni prorok čitajući naslovnicu.
Provala u Damarnuss počinjena je sinoć u 23:46. Goblinima nije jasno kako su provalnici uspjeli provaliti. Na tvrdnje da je krađu počinio Onaj - Kojeg - Se - Bojimo goblini odmahuju glavom. "Taj su zločin počinili njegovi sljedmenici. Onome - Kojeg - Se - Bojimo nije potrebno zlato. On ga već ima", tvrde oni. Iz sefa broj 967 ukradeno je 7568 galeona, 55574 srpa i 67443 knuta. Goblini se ispričavaju vlasnicima tog sefa obećavši im dati istu svotu. Opširnije na 5. stranici.
"Čini se da ni Onaj - Kojeg - Se - Bojimo nije ukrao te galeone", potisne Riachard.
"Čini se", potvrdim.
Kad smo pojeli posljednji zalogaj ručka izašli smo iz Glavne prostorije i uputili se na predavanje Skrbi za čudnovate životinje koje se održavalo u dolini Ewarna.

* * *

"Dobro došli na prvo predavanje Skrbi za čudnovate životinje u ovoj godini!" nasmješeno nas pozdravi Romilda na početku sata. Romilda ima smeđe oči, plavu kosu do ramena, koja je ovaj put bila skupljena u rep, i lijepe crte lica.
Predavanje se održavalo u dolini Ewarna, pod velikim hrastom.
"Dobar dan, profesorice Walson!", pozdravili smo ju.
Iz Izmera Skrb smo slušali ja, Mia, Mark i Edward. Richard i May je u to vrijeme bio na predavanju Pogleda u budućnost.
Romilda se opet nasmješila i štapićem stvorila veliku kutiju. Kutija se zavrtjela u zraka u spustila se na tlo.
"U ovoj kutiji se nalaze dva omarna", objasni nam Romilda.
Kutija se počela tresti. Neki su se učenici pomaknuli nazad prestrašeno gledajući kutiju.
"Ne bojte se!" smirivala nas je Romilda."Omarni nisu opasni. Samo su jako živahni pa se kutija trese"
Plackwawce to nije umirilo.
Svi su ostali na velikoj udaljenosti od kutije. Svi osim Max koja se nije ni pomaknula sa mjesta na kojem je stajala.
"Tko mi može reći što su zapravo omarni?" pitala nas je Romilda.
Ja sam podignula ruku. Činilo se da nitko nije bio time iznenađen.
"Ruta?"
"Omarni su mala stvorenja slična psu", objasnim."Vole trčati, skakati i općenito su jako živahni. Vole djecu i igru s njima"
"Odlično, Ruta! 10 bodova za Izmer!" pohvali me Romilda."A sad ću pustiti omarne iz kutije. Iz nje će istrčati jer su, kako je Ruta rekla, jako živahni"
Kucnula je štapićem o kutiju koja se odmah otvorila.
Iz kutije se istrčala dva omarna. Bili su vrlo slični psu, izuzev crvenog lavljeg repa i potpuno kockaste, plave njuške. Imali su gustu smeđu dlaku. Trčali su munjevitom brzinom, od jednog učenika do drugog.
Dolinom se prolomilo vrištanje cura koje su oprezno odmicale.
"Ne bojte se!" umirivala ih je Romilda. "Neće vam ništa učiniti!"
I doista je tako izgledalo.
Omarni su brzo dotrčali do nekih cura lajući, a onda su se smirili poslušno mašući lavljim repom.
"Izgleda kao da se smiju", šapne mi Mark.
Opet sam pogledala u jednog omarna koji je bio do Miinih nogu, a onda je munjevito potrčao do mene. Veselo je zalajao, a onda se smirio radoznalo me gledajući svojim crnim očima.
"Stvarno tako izgleda", nasmješim se i podragam omarna. Omarn je još energičnije zamahao repom.
"Čini se da mu se to sviđa", reče Edward i počne dragati omarna.
"Da, čini se", složi se Mia pa ga i ona podraga.
Ubrzo su svi dragali omarne. Neki omarna koji je bio do mene, a neki omarna koji je bio do Annele.
Romilda je izgledala oduševljeno.
"U jednom trenutku sam pomislila da se nećete usuditi podragati ih", reče ona."Ali čini seda ste vi mnogo hrabriji nego što sam ja mislila"
Dok su to neki smatrali komplimentom, drugima je to bila uvrjeda.
"Zar je ona mislila da ću se ja uplašiti nekih psića?" ljutito će Annela glasnim šaptom. Ona je bila jedna od onih cura koje su vrištale kad su omarni istrčali iz kutije.
Romilda je čula Annelu, ali nije obraćala pozornost na to.
"Za zadaću napišite svitak pergamenta o omarnima", reče ona. "Napišite sve o njima; o njihovom ponašanju, načinu prehrane, sve! Zadaću ćete mi predati slijedeći put"
"Baš su fora!"reče Max kad je prišla da pogleda omarna koji je stajao do mojih nogu.
Richard i Edward su je zgorženo pogledali jer je Max Plackwawka.
"Da."složim se s njom uputivši Edwardu i Richardu prijekoran pogled.

* * *

"Napokon večera!" umorno će Richard posluživajući se piletinom. "Znate koliko zadaće imamo?! Dva svitka pergamenta za Preobrazbu, pročitati onu knjižurinu za Povijest čarobnjaštva i napisati još jedan svitak pergamenta! Da ne spominjem Pogled u budućnost!"
"Mi moramo napisati svitak pergamenta za Skrb", kažem.
"Sutra imamo Čarolije i čini", sumorno će Mark."Nilles ćenam uvaliti hrpu zadaće"
Nilles je profesor Čarolija i čini, predstojnik Plackwawa. Ima kratku crnu kosu, hladne smeđe oči i strogo, odbojno lice.
"Ne kvarite mi apetit"upozori nas Edward.
"Mislim da tebi ništa ne može pokvariti apetit!" nasmješi se May.
Mia je šutjela. Bila je zagledana u Faltona, zgodnog devetnaestogodišnjeg kućepazitelja.
"Stvarno mi nije jasno zašto on radi vodje kao kućepazitelj", reče ona."Nije da se bunim, ali mislim da je on jako spretan čarobnjak. Pa zašto bi tako mlad radio kao kućepazitelj?!"
"Možda zbog zgodnih učenica?"nasmješi se Richard.
"Nadamo se!" nasmijemo se ja i Mia.

Nakon večere uputili smo se u spavaonice.
Po pješčanim satovima u predvorju vidjeli smo da Plackwawci vode 5 bodova razlike.
"Nadoknadit ćemo to sutra", reče Mark počevši se penjati na jedne stepenice.
Našli smo se u hodniku sa trojim vratima. Na kraju hodnika sa jedne strane su se nalazile još jedne stepenice, a s druge se nalazio neku drugi hodnik.
Uputili smo se po tim stepenicama koje su nas dovele u još jedan drugi hodnik...zatim smo se uputili kroz još jedan hodnik i još jedne stepenice...

Nakon višeminutnog hodanja našli smo se pred bezličnim zidom.
Zažimirila sam.
'Plamenviski', pomislim. Preda mnom su se stvorila bijela vrata. Prošli smo kroz vrata.
Našli smo se u Društvenoj prostoriji krcatom učenicima.
Sjeli smo za jedan stol blizu kamina. Richard i Mia su uzeli dva naslonjača sa rugog stola.
"Što ćemo prvo?" pitao nas je Mark.
"Možemo prvo zadaću iz Povijesti čarobnjaštva", predloži May vadeći iz torbe udžbenike.
Mark je zijevnuo vadeći svoje udžbenike. Slijedili smo njegov primjer.
"Šta vi znate o spaljivanju čarobnjaka i vještica u srednjem vijeku?" pita nas Edward.
"Skoro pa niš", ovaj put sam ja zijevnula. Mark se nasmijao.
"Čini se da ćemo morati prepisati iz udžbenika", reče Mia dok je listala udžbenik.
"Ne možemo baš sve prepisati iz udženika. Swangger će to skužiti", reče Richard.
Swangger je profesor Povijesti čarobnjaštva. Rijetka, sijeda kosa mu daje izgled starog čarobnjaka, što je i istina.
"Ma neće on ništa skužiti", uvjeravala nas je Mia.
"Nema šanse da ne skuži", odmahne glavom May."On sve skuži"
"Oko sokolovo", šapne mi Mark komentirajući Swanggerovu sposobnost da uoči svaku sitnicu koja se događa u učionici.
Nasmijala sam se pogledavši Marka.
Odjednom mi je sinulo kako Mark ima lijepe oči i lijepo lice... Zurila sam u njegove plave oči...u njegov pravilan nos...zurila sam u njegovo tamnoputo lice....u njegove usne...a onda sam se uštipnula za nogu.
Što mi je? Zar mi se Mark počinje sviđati?
On mi je najbolji prijatelj! Samo sam tek sad shvatila kako ima lijepo lice. Ništa više!
"Evo!" reče Mia koja je pronašla stranicu koju je tražila."Nešto ćemo prepisati iz udženika, a onda ćemo nešto sami nadodati"
"Ali ono što prepišemo moramo promjeniti ili će skužiti da smo prepisali. A ono što sami nadodamo, mora svatko drugačije napisati", pripomene Edward.
"12.stranica."reče na Mia.
Svi smo otvorili udžbenike na 12. stranicu.
"Ah!"uzdahnem pogledavši dugačko poglavlje o spaljivanju čarobnjaka i vještica u srednjem vijeku."Moramo još napisati i Preobrazbu i Skrb!Ovo će dugo trajati!"

Efo! Napokon i drugo poglavlje. Ništa posebno zanimljivo; običan dan u Ewarnu.
Pusa svima!