Because Harry Potter has brought us together.

petak, 14.03.2008.

3. poglavlje

"Šta imamo?"pitala nas je May na ručku. Od Marka, Ricarda i Edwarda djelili su nas mnogi učenici za stolom.
"Čarobne biljke i trave", sumorno će Mia.
"A onda Čarolije i čini", nadopunila sam ju također sumornim glasom.
Taj dan, iz nekog meni nepoznatog razloga, nisam se ničemu veselila, pogotovo ne Čarolijama i činima.
Vani je pljuštala kiša i puhao je snažan vjetar koji je udarao po prozorima. Prozori se, zbog čarolija bačenih na njih, ipak nisu tresli.
"Zašto si ti danas tako bezvoljna?"upita me May.
"Ma ne znam."zjevnula sam.
"Zbog kiše?"upita me Mia.
"Ne. Ja volim kišu"
"Znam što će te razveseliti!"nasmješi se May uzimajući zdjelicu u kojoj su se nalazile čokoladice.
Mali osmjeh pojavio mi se na licu dok sam uzimala jednu.
"Kad će stići Dnevni prorok?"pitala je Mia, više za sebe, gledajući u jedan veliki prozor koji se nalazio u blizini profesorskog stola. Kroz taj prozor su trebale uletjeti sove noseći poštu.
Taj je prozor bio bez stakla, ali kiša i vjetar nisu mogle proći kroz njega zbog čarolije.
"Zašto pitaš?"upita ju May.
"Jučer je Hrvatska igrala protiv Rusije", objasnim joj nagađajući Miino zanimanje za današnju poštu.
"Da", potvrdi Mia. "Sigurno smo pobjedili, ali me svejedno zanima rezultat!"
"Danas igramo protiv Danske. Šteta što baš u to vrijeme imamo nastavu"
"Pa kako bi pratila utakmicu?"pomalo zbunjeno me pita May.
"Preko Čarobnjačkog Radija", odgovorim joj."Oni uvijek imaju izravan prijenos"
"Onda bi mogla lijepo uzeti onaj radio iz Društvene prostorije, zavaliti se u topli naslonjač i slušati utakmicu", sanjarskim glasom reče Mia.
"Ali nećeš moći", reče May."U to vrijeme sjedit ćeš u hladnoj učionici Čarolija i čini, uzeti pergament i pero i slušati Nillesa"
Mia ju je pogledala izrazom lica iz kojeg je bilo očito da ju May nije smjela na to podsjetiti.
Tada su, kroz veliki prozor, uletjele sove. Među njima se posebno isticala, kao ugljen crna, Ginny.
Sletjela je do mene i isporučila mi pismo. Uzela sam pismo i počela ga čitati dok se Ginny posluživala koricama moga kruha.

Draga Kate!
Nadam se da ti je prvi dan u Ewarnu dobro prošao.
Kod kuće je sve u redu. U Marnusu se još ne događaju ubojstva, iako je zatvoren jedan lokal, a nitko ne zna što se dogodilo s vlasnikom tog lokala.
Još jednom te upozoravam da se paziš. U Ewarnu si sigurnija nego kod kuće, ali mislim da si u većoj opasnosti od Onog - Kojeg - Se - Bojimo nego drugi učenici i profesori. Nemoj previše vremena provoditi u dolini Ewarna. Bilo bi poželjno da se u dolini budeš samo kad imaš predavanja iz Skrbi i Čarobnih biljaka i trava. Ne mogu ti pismom sve objasniti. Možda ti Molley bude sve objasnio. Ako ti on ne objasni, nadam se da ćemo se uskoro vidjeti.
Voli te,
mama

Zbunjeno sam pogledala pismo još jednom ga pročitavši. Bila sam zbunjena, ali sam u istovremeno osjećala tjeskobu jer više nisam smjela provoditi vrijeme u dolini Ewarna.
Zašto sam ja u većoj opasnosti do Samaruna nego drugi? Što to Molley i mama znaju? Sigurno je nešto ozbiljno jer me ne bi mama bez razloga dodatno upozoravala na opasnosti i ograničila mi vrijeme provedeno u dolini.
Pogledala sam Molleya koji je sjedio za profesorskim stolom veselo pričajući sa Romildom. Izgledao je kao da u tom trenutku nema nekih briga poput učenice koja je izložena većoj opasnosti od Samaruna nego drugi.
Prije nego sam misli uspjela posložiti May je zgroženo udahnula.
"Moraš se, Ruta, paziti", upozorila me.
Očito je uspjela pročitati pismo koje sam nehajno spustila na stol.
"Zašto se mora paziti?"pitala je Mia koja nije ni pogledala pismo. Bila je zauzeta igranjem sa Ginny.
"Pročitaj", reče May ozbiljno pruživši joj pismo.
Mia je prihvatila pismo bez riječi.
U tom trenutku do mene je sletjela još jedna sova držeći u kljunu novi broj Dnevnog proroka.
Platila sam joj dva srpa i uzela Dnevni prorok.
"Ruta, slažem se s May da ćeš se morati paziti", reče Mia koja je završila čitanje pisma."Tvoja mama se ne bi šalila s takvim stvarima"
"Sigurno se ne šali", složila sam se s njom potpuno mirnim glasom koji me je iznenadio. Ne, nisam bila uplašena zbog opasnosti od Samaruna. U tom trenutku nisam bila uplašena, ali sam bila sigurna da ću jednom biti.
Čitala sam naslovnicu Dnevnog proroka.
"Samarun je ubio jednog bezjačkog dječaka", obavjestim ih.
May i Mia su se lecnule na spomen Samarunovog imena.
Nastavila sam čitati naslovnicu dok nisam došla do onoga što me zanimalo.
"Hrvatska je pobjedila Rusiju!"uskliknem potiho.
Na Miinom i Mayinom licu pojavio se veliki osmjeh.
Mia mi je istrgnula novine iz ruku.
"350 : 250", reče Mia čitajući novine."Čini se da je to bio čupav meč"

* * *

"Danas učimo novu čaroliju. Čaroliju Mormanillo", govorio je Nilles na Čarolijama i činima. Glas mu je bio tih, ali hladan. Iako je tiho govorio u učionici je bila tišina."To je snažna, višenamjenska čarolija obrane. Njome možete nekoga omamiti, preoteti štapić, odbaciti nekoga od sebe ili još dosta toga. Ovisi o potrebi i vašim osjećajima. Ako doista mrzite osobu na koju bacate tu čaroliju, mogli biste toj osobi preoteti štapić i istovremeno omamiti ju. Ako osobu na koju bacate Mormanillo ne mrzite samo ćete preoteti štapić ili odbaciti od sebe, ali omamiti nećete"
Sve nas je prešao pogledom. Na Izmercima je pogled zadržao sekundu duže nego na Plackwawcima.
"Sad se podjelite u parove", uputi nas hladnim glasom koji se savršeno slagao uz njegovo lice.
Ja sam sjedila s May, a Mia s Richardom.
"Ja i ti ćemo vježbati zajedno, zar ne?" pitala me May.
"Naravno"
"Ne, nećete", reče netko sladunjavim glasom.
Bio je to Nilles.
"Gospođice Carlos vi ćete vježbati s gospođicom Oxon, a vi gospođice Stox sa gospođicom Smith."
Annela je ustala sa zlobnim smješkom na licu. Maxine se također ustala ali nije imala zloban osmjeh.
"Svi se ustanite", zapovjedi Nilles.
Začulo se struganje stolica.
Raspodjelili smo se po učionici.
Ja sam stajala nasuprot Anneli kojoj se zloban cerek pojavio na usnama.
Blizu nas su vježbali Margaret i Orlando.
Margaret je iz prvog pokušaja preotela Orlandu štapić iz ruke.
"Odlično Margaret!"pohvalio ju je Nilles."15 bodova za Plackwawe"
Maggie se zadovoljno nasmješila i nastavila vježbati. Mia je Marku također uspjela preoteti štapić, kao i Mark njoj. Nilles nije za to dodjelio bodove Izmeru.
"Strah te, Carlosice?"pakosno će Annela tihim glasom.
"Čega?Tvoje neuspjele čarolije?Mormanillo!"
Annela nije izbjegla plavi mlaz svijetlosti.Tresnula je u zid, a štapić joj je izletjeo iz ruku.
Izmerci su izgledali impresionirani, ali Nilles nije izgledao zadovoljan.
"Oduzimam Izmeru 20 bodova!"reče, ovaj put ne tihim glasom."Niste trebali ozlijediti ju!"
Izmerci nisu više bili sretni, kao ni ja. Dobro sam, pa više nego dobro, izvela čaroliju a on nam je oduzeo bodove!
"Dobro sam izvela čaroliju!Nema pravo oduzeti te bodove!"pobunila sam se.
"Nemam pravo?"ponovio je Nilles tihim zlobnim glasom iz kojeg sam znala da nastavak neće biti dobar."Ja sam vam profesor, Carlosice!Imam pravo oduzeti vam bodove, što bi mogao ponovno učiniti ako ne umuknite"

* * *

"Napokon smo gotovi", uzdahnula je Mia umorno.
Ja, May i Mia smo ostale posljednje u Društvenoj prostoriji. Pisale smo zadaće iz Čarolija i čini. Nilles je Izmercima, jer su se protivili njegovom oduzimanju bodova, dao dodatnu zadaću koja se satojala od 4 svitka pergamenta. Iz Čarobnih biljaka i trava nismo imale zadaću. Gabrielle Amor je jako dobra, stara profesorica Čarobnih biljaka i trava. Rijetko kad nam je zadavala zadaću. Zadaća Obrane od mračnih sila bila je vježbanje čarolije Grotssio koja nam koristi u obrani od karomana, zvjerki koje vole grsti ljudima ruke.
"Ja ću protestirati zbog ovoga", kažem trljajući oči.
Vatra u kaminu već se bila ugasila. Bilo je jako kasno. Richard, Edward i Mark su spavali. Napisali su pola sastavka, a drugu polovicu će napisati sutra, zbog čega će preskočiti doručak.
"Ja ću ti se pridružiti u protestiranju", reče May spremajući knjige u torbu koja je bila naslonjena na njen naslonjač.
I ja i Mia smo spremale knjige. Pergamenta sa sastavcima smo ostavile na stolu dok se tinta ne osuši.
"Ono je stvarno bilo nepošteno", reče Mia ono što je rekla stotinjak puta. Uvalila se u svoj naslonjač.
"Da, stvarno je nepošten", složi se May s njom.
"Nilles nikad nije pošten s Izmercima", kažem.
"Ali zar nije..."
Mia nije završila rečenicu jer u Društvenu prostoriju su ušla dva vilenjaka glasno otvarajući vrata.
Mia, May i ja smo ih zbunjeno pogledale.
Vilenjaci su imali staklenast pogled i bezizražajno lice.
"Ovaj...što trebate?"ljubazno će May.
Vilenjaci nisu odgovorili.
Prišli su nam ubrzanim korakom bezizražajnog lica.
Jedan vilenjak je uhvatio mene za nadlanicu, a drugi Miu.
"Št.."Mia nije stgla postaviti pitanje kad se vilenjak okrenuo na mjestu.
Isto je učinio i drugi koji je mene držao za nadlanicu.
Prije negoli se vilenjak koji je mene držao za nadlanicu okrenuo, shvatila sam što radi. Aparatira se. Ali to je nemoguće učiniti u Ewarnu.
To me je zbunilo, ali i uzrujalo. Pa zašto bi po mene i Miu došla dva vilenjaka da se aparatiraju s nama kad je to nemoguće?
Prije nego sam razmislila o tome, sve se zacrnjelo.
Posljednje što sam vidjela bila ja May koja je vilenjake vukla od mene i Mia očito shvativši što vilenjaci rade, ali bilo je prekasno.
Osjetila sam snažno gnjačenja sa svih strana. Izgubila sam dah. Strahovit pritisak potisnuo mi je očne jabučice i ušne bubnjiće u lubanji...
U slijedećem trenutku duboko sam udahnula hladan zrak. Osjetila sam da mi je vilenjak pustio nadlanicu.
Nalazila sam se u nekoj mračnoj prostoriji u kojoj nisam ništa vidjela osim nejasnih obrisa.
Pretpostavljala sam da jedan obris pripada vilenjaku koji me aparatirao. On se nalazio na drugoj strani te porotije.
Iznenada je kraj mene prohujao vjetrić.
Osjećala sam kako je nečija ruka okrznula o moju.
Bila je to Mia.
Vilenjak koji ju je aparatirao pustio je njenu nadlanicu i pridružio se drugom vilenjaku u nepomičnom stajanju.
"Ruta?"tiho će Mia uplašenim glasom.
"Tu sam", šapnem također uplašenim glasom. Nije mi bilo jasno što se to događa. Odjednom nam u Društvenu prostoriju uđu vilenjaci, aparatiraju se s nama i onda se nađemo u mračnoj prostoriji punoj nejasnih obrisa. Znala sam da je ta prostorija zlokobna i da smo u velikoj opasnosti.
"Došli su nam najvažniji gosti", progovorio je netko hladnim glasom koji je odzvanjao u prostoriji. Par ljudi se zadovoljno nasmijalo.
Od tog smijeha i hladnog glasa osjećala sam da mi je srce brže zakucalo. Zar je moguće da je to njegov glas? Glas osobe na koju me mama u pismu upozorila?
Iznenada se pojavila velika, narančasta svjetleća kugla. Izletjela je iz štapića onoga koji je bio progovorio. Kugla se smjestila na stropu.
Osvjetlila je prostoriju.
U prostoriji nije bilo niti jednog komada namještaja. Bijeli strop i bijeli zidovi bili su obasjani svjetlom iz narančaste kugle.
U jednom kutu prostorije nalazila se osoba vezana konopima oko nogu, ruku i usta. Osoba je imala smeđu kosu i prestravljene zelene oči. Bila je to moja mama.
U sredini prostorije stajalo je par ljudi u polukrugu.
U sredini kruga nalazio se visok, ćelav čovjek. Lice mu bijaše potpuno bijelo, a oči sive i hladne. Imao je vrlo malen nos koji je izgledao kao da je spljošten na to odbojno lice.
Bijaše to najveći crni mag svih vremena. Bijaše to Samarun.




Napokon i ja imam novi post. Ovo je pravi dokaz da se čuda događaju.
Nadam se da vam se sviđa.