Because Harry Potter has brought us together.

nedjelja, 13.04.2008.

5. poglavlje

Osjetila sam trzanje iznad pupka; kao da je netko naglo povukao nekakvu kuku smještenu tik iznad pupka. Stopala su mi napustila tlo. Ramena su mi se sudarala sa ramenima Mie i mame. Jurili smo naprijed dok je vjetar zavijao i boje se oko nas vrtjele. Svoju, moju i Miinu ruku mama je čvrsto držala na njenoj cipeli. Cipela kao da nas je vukla naprijed...
A onda su mi noge stupile na čvrsti pod.
Nalazili smo se u nekoj mračnoj prostoriji. Osjetila sam Miinu prisutnost i prisutnost mame. Mia mi je stajala s desne strane, a mama s lijeve. Bila sam spašena. Izbjegla sam Samarunovu kletvu upućenu meni. Ali se nisam osjećala sigurno. Samarun je sad sigurno bijesan zbog našeg bijega. Sada nas traži.
"Št..?",zbunjeno će Mia.
"Tiše!"upozori ju mama šaptom."Homenum revelio"
Ništa se nije dogodilo.
"U redu je. Morala sam provjeriti je li netko još u kući", objasni mama."Kate, izvedi čaroliju Lumos. Ja sam ostala bez štapića"
"Lumos", rekla sam zbunjeno.
Vrh mog štapića je osvijetlio usku prostoriju bijelih zidova..
Sa lijeve strane nalazila su se dvoja vrata. S desne strane isto. Jedna su vrata bila ispred nas, a kraj mame je bio ormanić na kojem su se nalazili časopisi i novine. Duž prostorije su se nalazilo cvijeće. Bio je to hodnik moje kuće.
"U mojoj smo kući", objasnim Mii odgovorivši na njen upitni pogled.
"Dužna sam vam objasniti neke stvari, ali nemamo puno vremena. Morate se vratiti u Ewarn. Ondje ste najsigurnije", reče mama.
Ja i Mia smo klimnule glavom bez riječi.
"Onaj - Kojeg - Se - Bojimo vas je napao jer...jer ste odsad sestre", objasni nam mama.
"Molim?"jednoglasno rečemo ja i Mia.
Ja i Mia sestre? Kako je to moguće? Zar je mama imala dvije kćeri a jedne se odlučila riješiti? Ili se morala riješiti jedne?
U glavi su mi se pojavila brojna pitanja na koje nisam znala odgovor.
"Miini roditelji su rastavljeni. Njen tata i ja smo se vjenčali", objasni nam mama pogledom punim isprike.
Nije se ona riješila jedne od nas, pao mi je kamen sa srca. Nikad nisam mogla, ne mogu, niti ću ikad moći shvatiti kako netko može ne voljeti svoje dijete. Kako ga se netko može riješiti. Kao da to dijete nema pravo na oba roditelja, kao da tom djetetu roditelj ne nedostaje.
"Vjenčali", ponovi Mia.
"Zašto nam niste to prije rekli?"pitala sam mamu trudeći se zvučati ljutito. Zapravo ljuta nisam bila. Želja za objašnjenjem
sve je bacila u drugi plan.
"Vjenčali smo se jučer. Nisam znala da će vas Onaj - Kojeg - Se - Bojimo tako brzo napasti"
"Zašto nas On želi ubiti?"pitala je Mia."Pa ne valjda zato jer smo postale sestre!"
"Žao mi je, ali vam ne mogu objasniti jer ni ja ne znam. Molley mi je rekao da te upozorim da se paziš jer si u opasnosti od Onog - Kojeg - Se - Bojimo. Znam samo da je Kate u opasnosti od Njega, pa si tako i ti, Mia."
"Ali zašto onda niste i mene upozorili na opasnost od Njega?"Mia je nastavila s pitanjima.
"Oslovljavaj me s ti.", ljubazno će mama."Nisam bila sigurna jesi li i ti u opasnosti, ali sad znam da jesi. I ti i tvoj tata. I ja"
"Ali zašto?"opet će Mia.
"Ne znam", pomalo uzrujano će mama."Molley mi je rekao da smo ja i Kate u opasnosti, a u opasnosti je vjerojatno i ostala naša obitelj, iako nije bio siguran."
Mama uzdahne.
"Imao je pravo"
"Kako su te oteli?"pitala sam mamu.
"Krenula sam u svoju sobu na spavanje; dugo sam čitala knjigu. Nisam ni pošteno zakoračila u sobu, a već sam bila omamljena. Slijedeće čega se sjećam je ona odvratna prostorija"
"Gdje je moja tata?"pita ju Mia.
"Na poslovnom putovanju. Sutra dolazi kući"
Mia je odahnula.
"Morate natrag u Ewarn. Napravit ću novi putoključ. Posudi mi svoj štrapić, Kate"
"Nox", promrmljala sam i pružila mami štapić kojem vrh više nije svijetlio.
Kucnula je po svojoj cipeli nešto promrmljavši. Vratila mi je štapić.
"Stavite prst na cipelu", uputila nas je.
Stavila sam prst. Ponovno sam osjetila trzanje iznad pupka.

Nalazili smo se pred dolinom Ewarna. Bile smo na cesti Ronaha koja se spajala s dolinom.
Dolina Ewarna bila je obasjana punim, žutim mjesecom. Činilo mi se kao da su godine prošle otkako sam ga vidjela.
Ispred Ewarna stajale su tri osobe koje nismo prepoznale.
Stegnula sam štapić. Isto je učinila Mia.
"Nadam se da to nisu smrtonoše", reče mama.
"Trebaš štapić?"pitala sam ju.
"Ne. Sumnjam da su to smrtonoše. Već bi bili u Damarnussu da jesu"

Ne, nisu to bile smrtonoše. Bili su to May, Romilda i Molley.
Kad su shvatili da smo to mi, pohitali su nam u susret.
"Hvala Bogu da ste dobro!" uzdahnula je May zagrlivši mene i Miu.
"O tom se još da porazgovarati", promrmljala sam.
Molley i Romilda su nas zabrinuto gledali.
"Dobro ste?"upitao nas je Molley.
Ja i Mia smo klimnule glavom.
"Zašto su nas napali?"pitala sam ga.
"Ne mogu vam sad objasniti", rekao je Molley.
"Maria, izgledaš iscrpljeno", reče Romilda mami."Ali svejedno moraš poći s nama u kabinet da nam ispričaš sve što se dogodilo. Vas tri pođite u bolničko krilo i dobro se odmorite. Sutra ćemo razgovarati"
Ja, Mia i May smo se uputile prema velikim vratima od tisovine. Mama, Molley i Romilda su još ostali u dolini nešto raspravljajući.
"Ne mogu vjerovati!"uzdahnula je May."U društvenoj prostoriji se odjednom pojave dva vilenjaka i aparatiraju vas do Onog - Kojeg - Se - Bojimo! Čim su se vilenjaci s vama aparatirali otišla sam po Molleyja i Romildu. Molley je odmah znao da ti vilenjaci rade za Onog - Kojeg - Se - Bojimo. Odlučili smo vas pričekati ispred Ewarna. Nismo imali pojma gdje bi vas vilenjaci mogli odvesti. Ništa mi nije jasno!"
May je sve to izgovorila u jednom dahu.
"May, dobro smo", uvjeravala ju je Mia iako ni ona nije bila ništa manje zbunjena.

* * *

Bolničarka Bloom nas je pregledala ozbiljnog lica. Bolničarka Bloom je mlada (ima tek devetnaest godina), ima smeđu kosu, smeđe oči i lijepo lice.
"Gospođice Stox, i vi ostanite", rekla je May."Za vas je ovo, kao i za gospođicu McLean i gospođicu Carlos velik šok"
May je klimnula glavom.
Bolničko krilo ima dvije prostorije : kabinet bolničarke Bloom i glavnu prostoriju. U glavnoj prostoriji se nalaze sedam kreveta, pokraj vrata, ali ako zatreba bolničarka Bloom može stvoriti još kreveta. U glavnu prostoriju se može jedino ući kroz kabinet tako da bolničarka Bloom uvijek zna tko dolazi u posjet.
Legla sam u krevet. Nasuprot krevetima su bili prozori. Mia i May su također legle.
"Tek se sad osjećam umorno", uzdahnula sam zagledana u tamne prozore sa pokojom zvijezdom.
Sad sam se osjećala sigurno. U Ewarnu, u bolničkom krilu s May i Miom, ne vreba opasnost.
"I ja isto", reče Mia umorno zagledana u svjetložuti strop (ista boja bila je i na zidovima što je činilo bolničko krilo vedrijim mjestom).
"Morate se odmoriti", reče bolničarka Bloom."Pojedite ovu čokoladu"
Pružila nam je povelike čokolade; svakoj po jedna.
"Pojedite ju cijelu", rekla je."Moram se vratiti u svoj kabinet. Sada se naspavajte, a sutra ću vas opet pregledati"
Vratila se u svoj kabinet tiho zatvorivši hrastova vrata.
"Još ne vjerujem da vas je Onaj - Kojeg - Se - Bojimo napao, a vi ste se izvukle bez ogrebotine", reče May pomalo zaprepašteno.
"Zar si mislila da ćemo dopustiti tom kretenu da nas ucmeka?"nasmije se Mia pomalo neveselo dok je jela svoju čokoladu. Činilo se da više nije onako opuštena. Bila je umorna kao i ja.
"Ni sama ne znam što sam mislila", prizna May.
"Meni ništa nije jasno", rekla sam.
"Ni meni", reče Mia.
Par sekundi smo sjedile u tišni.
"Zašto te mama zove Kate?"pita me Mia iznenada.
"Taj dio imena mi je ona nadjenula", objasnim misteriju svog pomalo čudnog imena (Ruta i Kate baš nisu savršen spoj, zar ne?)."Tati se više sviđalo ime Ruta, a mami Kate. Tako da se zovem Ruta Kate"
"Oh!"uzdahnula je Mia koja očito nije znala što da kaže.
"Gdje su Mark, Edward i Richard?"pitala sam May. Zapravo me je najviše zanimalo gdje je Mark.
"Spavaju", odgovorila je."Znači ti i Mia ste od sad sesre?
"Da", potvrdila je Mia.
Pojela sam svoju čokoladu, pokrila sam se toplim, svjetložutim pokrivačem i sklopila oči.
Moja mama, a sada i Mia i njen tata su u opasnosti zbog mene.
Samarun mene traži.
Ne želim da oni zbog mene stradaju.
Ali zašto?
Zašto nas je napao?
Zašto mene želi ubiti?
Zašto?
A Mark...
Voli li on mene?
Da, voli.
Kao prijateljicu, u to sam sigurna.
Ali ja želim nešto više od prijateljstva.
Osjeća li on prema meni nešto više od prijateljstva?
U to nisam bila sigurna.

San mi je uskoro došao i odnio sve moje brige i pitanja.



Objašnjenje za onaj citat na kraju prošlog posta : taj se citat nalazila na početku knjige Muke po Andriji i druge pripovijetke. Sviđa mi se pa sam ga napisala.

Post posvećujem Mii i May jer ih smatram (kao i sve ostale) svojim prijateljicama.

13.04.2008. u 14:22 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Naravno da se ovo događa u vašoj glavi, Harry, ali zašto, pobogu, mislite da je zbog toga manje stvarno?




Ruta nikad zapravo nije bila ja. Ja nikada nisam bila tako nesebična i pažljiva prema drugima. Strašno sam sebična i loša osoba, za razliku od nje, koja je ono što ja želim biti.

Ruta.
Image and video hosting by TinyPic
Hej, curo šećeru, ja sam ptica nebeska i to je moja sudbina.

May.
Image and video hosting by TinyPic
Čemu ti pocrveniš kad neki ti momak pokloni željni cvijet? Čemu ti pocrveniš kad kaže da voli te kao čitav svijet?

Mia.
Image and video hosting by TinyPic
I strašno mrzim Romea i Juliju. Sve mi stvari smrde sad na prijevaru.

Marko.
Image and video hosting by TinyPic
Jer nisam ja ni pola tol'ko loš k'o što kruže glasine. Ja imam samo jednu nesreću, uništim sve što dotaknem.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39.


Image and video hosting by TinyPic

Copyright © Ruta