Because Harry Potter has brought us together.

nedjelja, 22.06.2008.

8. poglavlje

"Sve je u redu", reče bolničarka Bloom."Možete ići"
"Napokon", nasmiješila se Mia.
Meni nije bilo do smijeha. Bila sam potištena. Bezvoljna.
Danas ću svima pokazati da nisam imala živčani slom.
Izašla iz bolničkog krila s May i Miom.
"Sad kad malo bolje razmislim, voljela bih da smo još u bolničkom krilu", reče Mia.
"Zašto", pitala ju je May.
"Imamo Proučavanje i prijevod starih runa", sumorno će Mia.
Oh, super.
Još jedan razlog više zašto da budem tužna.
May je izvadila svoj raspored iz torbe.
"Ja imam Pogled u budućnost", reče ona."Ovdje se rastajemo"
May se počela penjati po uskim stepenicama, a ja i Mia smo produžile.

* * *

"Ovaj tekst morate prevesti", izjavila je Humbertica."Imate 45 minuta. I onda vas ocjenjujem"
Učionici su počeli nezadovoljno mrmljati.
"Baš lijepo", zijevnula sam.
Nije mi se dalo ništa raditi.
Željela sam otići u spavaonicu i spavati.
Spavati, spavati i spavati.
"Ne sjećam se da sam vam dopustila da razgovarate", Humbertica je rekla povišenim tonom.
Svi su ušutjeli.
"Počnite!"
Bezvoljno sam listala rječnik starih runa kad me je zgužvani papirić pogodio u glavu.
Odmotala sam papirić.
Zar Molley ne zna da su luđaci opasni?
"Što je to?"pitala me Mia.
"Papirić", kažem pruživši joj ga.
"Annela", promrmlja Mia.
"Da", kažem spremajući papirić u džep
Annela me nije povrijedila tim papirićem.
Njeno mišljenje mi ništa ne znači.
Ali mi nije drago to što svi govore da sam luda.
Luda.
Ne volim tu riječ.
Ja nisam luda.
I svi će to saznati.
Osjetila sam neugodne trnce.
Pomisao na osvetu koju sam isplanirala sa Marthom me veselila, ali i plašila.
Ni sama nisam znala zašto me plašila.
Sve smo isplanirali.
Ništa neće poći po zlu.
Ništa ne smije poći po zlu.
Plašila me i pomisao na Samaruna.
Traži me.
Želi me ubiti.
Ali zašto me želi ubiti?
Puno puta sam si postavila to pitanje.
Puno puta smo ja, May i Mia pokušale dokučiti odgovor.
I nikad ga nismo dokučile.

* * *

Ušla sam u Glavnu prstoriju s Miom i May.
Koračala sam nesigurnim koracima do Izmerskog stola.
Mnoge oči su pratile svaki moj pokret.
Neka mala Plackwawica je nešto šapnula svojoj prijateljici i onda su nastavile prestrašeno zuriti u mene.
Došaptavali su se i drugi učenici.
Znala sam zašto svi zure u mene.
Takvi pogledi su me pratili od izlaska iz učionice Proučavanja i prijevoda starih runa.
"Ne obaziri se na njih", savjetovala me May sjedajući za stol kraj Richarda koji je samo podigao pogled i nastavio jesti.
"Nastojim", kažem sjedajući između Edwarda i Marka.
Mia je također sjela.
"Ruta, što ti je zapravo bilo?" pitao me Mark tiho.
"Oprosti, ali ne mogu ti reći"
Mark me uvrijeđeno pogledao.
"Stvrano mi je žao. Ne mogu ti reći. Ja ne mogu...", pokušala sam mu objasniti ali ni ja nisam znala što to zapravo objašnjavam. Samo sam znala da mu ne mogu reći što se dogodilo.
"Pa...mislio sam da sam ti prijatelj", reče Mark. "Najbolji prijatelj"
"Jesi. Doista", uvjeravala sam ga."Ali ne mogu to reći. Komplicirano je. Ni sama ne znam što se doista dogodilo"
Mark se ponovno posvetio svom prepečencu uvrijeđeno šuteći.
"Mark, ne ljuti se!" kažem iznervirano."Ne želim da se ljutiš na mene. To mi stvarno nije potrebno"
"Dobro. Ne ljutim se"
Ali ipak je izgledao razočarano jer njemu nisam rekla što se dogodilo, a May jesam.
Baš kao Richard, Edward i još par Izmeraca koji su pratili naš mali razgovor.
"Zaboravit će to oni", reče Mark nakon kraće šutnje.
Ali to je rekao usiljeno.
Kao da je osjećao dužnost da mi to kaže.
Zato jer mi je prijatelj.
"Da, ali sada je to najveći trač", kažem turobno uzimajući ribu neke meni nepoznate vrste.
"Ma ne brini se", tješio me Edward."Sjećaš se kad su prošle godine Plackwawci rekli da je onu Lucy napao sljedbenik Onog - Kojeg - Se - Bojimo?"
"Da, sjećam se"
"Lucy je zapravo bila bolesna", nastavio je Edward."Kad je izašla iz bolničkog krila svi su o tome još brujali, a nakon par dana su na to zaboravili"
"A još i kad se Anneli i ekipici osvetimo...", reče May."Imat će amneziju"
Nasmiješila sam se.
Osjetila sam kako obruč oko srca popušta.
"Ti ju pitaj"
"Ne, ti"
"Ti!"
Okrenula sam se.
Dvije sitne djevojčice su jedna drugu podbadale laktom.
"Pitaj ju", sikne jedna djevojčica na drugu.
"Ja...htjela sam te nešto pitati", započela je druga djevojčica kovrčave kose nervozno."Ovaj...ako ti nisi imala živčani slom...ti...Što se dogodilo?"
Zašto me to pitanje nije iznenadilo?
"To se vas ne tiče", kažem hladno.
Djevojčica je pognula glavu, a druga je pakosno sjevnula očima i krenila prema izlazu. Na pelerini joj je bila bijela mačka.
Super. Sad me i Izmerci mrze.
"Rekla sam ti da nam neće reći", mrmljala je jedna, nisam sigurna koja, dok su izlazile iz Glavne prostorije."Ali ne. Ti si me morala natjerati da ju pitam i ispadnem budala."
Izmerci i Plackwawci koji su vidjeli tu 'scenu' su započeli šaputati.
"Carlosice!" zazvao me netko sa Plackwawskog stola.
Okrenula sam se.
"Što je zapravo bilo ako nisi imala živčani slom?" pitala me Margaret neljubazno.
"Dovoljno je da znaš da nisam imala živčani slom. Neka druga objašnjenja su preteška za tvoj mozgić"
Ponegdje za stolom Izmera se začuo smijeh koji je ubzo utihnuo.
Plackwawci su me gledali s prijezirom.
Srećom, zazvonilo je zvono.
"Moram naći Marthu i Micka!", skočila sam iznanada.
May i Mia su poskočile zajedno sa mnom.
"Vidimo se!" viknula je Mia.
"Što se događa?" zbunjeno će Edward.
Oni nisu znali za naš plan.
Znali su samo May, Mia, Mick i Martha.
Istrčale smo u predvorje krcato učenicima.
Moramo to učiniti prije nego što zvoni.
"Ej, Ruta!" viknuo je netko za mnom dok sam izlazila iz predvorja u dolinu. "Što je to bilo neki dan?"
Prestanite.
Prestanite.
Stvarno mi to ide na živce.
Pogledala sam May i Miu koje su trčale ispred mene.
Nisu ni slutile koliko sam im zahvalna što su uz mene.


Prije godinu dana, u lipnju odlučila sam otvoriti svoju prvu priču.
Priču o Ginny Weasley.
Harry Potter i Odaja tajni kroz njene oči.
Blog nije dugo izdržao.
Obrisan je.
Zašto?
Dugo vremena ni sama nisam znala pravi razlog.
Mislila sam da je to zbog manjka vremena.
To jednim dijelom i je istina, ali sada znam nešto što onda nisam znala.
Ginny ima svoju osobnost, a ja svoju.
U priči, ja sam njenu osobnost preuzela.
U toj priči nije bilo mene.
Nije me to ispunjavalo kao što me ispunjava ova priča.
Prošla je već godina dana otkad sam ja prvi put ušla u svoj prvi blogeditor.
Prošla je godina dana otkad sam u ovom Harry Potter Fan Fiction svijetu.


Bella, zahvaljujem ti se jer te ni ne poznajem onako kako treba, ali ti se želim zahvaliti.
Tasha, zahvaljujem ti se jer su mi tvoji komentari simpatični i kad se žuriš.
Emily, zahvaljujem ti se jer imaš prelijepe stihove u box-ovima koji me nasmiješe.
Cath, zahvaljujem ti se jer se uvijek nasmiješim kad vidim da si online na forumu.
Vanessa, zahvaljujem ti se jer si jedna od osoba s Lemar foruma koja je pokupila puno mojih simpatija i jer mi je drago da se čitamo.
Maggs, zahvaljujem ti se jer si jako draga iako je Margaret Riddle (kao lik) bezosjaćajna kučka.
Anna, zahvaljujem ti se iz jednog jedostavnog razloga. Jer si simpatična.
Mia, zahvaljujem ti se jer si uvijek tako luda, tako vrckava i zabavna. Jer si moja sis.
May, zahvaljujem ti se jer si simpatična i draga, jer si tako dobra. Jer si moja Svibnjica.


Vi me uvijek razveselite svojim postovima i komentarima.
Nisam vam željela zahvaljivati na odličnim postovima.
Ne.
Ja vam se zahvaljujem jer ste tu.
Mnogi koje sam upoznala pisajući kao Ginny su otišli.
I vi ste još bolja zamjena.

Volim vas sve!