Because Harry Potter has brought us together.

četvrtak, 17.07.2008.

9. poglavlje

*Posvećeno Blekici (Alessi Black) jer mi je u kratkom vremenu postala jako draga*
*Posvećeno i Mii jer ne može prihvatiti činjenicu da postove pišem jednom mjesečno :D*

Dolina je odjekivala smijehom učenika. Neki su se šetali, neki sjedili na klupama, a neki na travi.
Sunce je veselo bacalo sunčeve zrake na dolinu i Ewarn.
Sve se činilo tako sretno. Sve, osim mene.
Dok sam trčala do velikog hrasta pod kojim su se održavala predavanja Skrbi pratili su me brojni pogledi i šaputanja.
Neki Plackwawci su dobili jak napadaj smijeha kad sam protrčala pokraj njih. May me je pogledala sa sažaljenjem.
Pokušala sam ne obazirati se na šaputanja i smijanje, ali ipak nisam mogla odagnati studen oko srca.
Došle smo do hrsta gdje su nas čekali Martha i Mick. Mick je Marthu zagrlio rukom preko ramena.
"Već sam mislila da nećete doći.", reče Martha s vragolastim osmijehom na usnama.
Nervozan osmijeh pojavi mi se na licu.
"May, sigurno želiš ovo?" pitala je Mia May. "Ako nas otkriju..."
"Želim.", odlučno ju prekine May.
"Oke...It's showtime!", reče Mick oponašajući Jim Carreyja.
Okrenuo se i kucnuo štapićem po hrastu nešto mrmljajući. Ja, May, Mia i Martha smo se zgurali kako nitko ne bi vidio što Mick radi.
Na hrastu se pojavi mala drvena brava.
Mick uhvati bravu i povuče ju prema sebi.
I odjednom vrata nestanu.
Tamna rupa zauzela je veliki dio stabla.
Martha se nasmijala mojem iznenađenom izrazu lica i zakoračila u tamu.
Nestala je.
Ja, May i Mia smo zaprepašteno uzdahnule.
Nismo to očekivale. Martha i Mick su nam rekli da se nađemo pod hrastom, ali nam nisu željeli reći što ćemo učiniti.
"Možda smo vam ipak trebali reći što ćemo točno raditi.", reče Mick glumeći zabrinutost.
Zakoračio je i on u tamu i nestao. Sada je bio naš red da uđemo.
"Na svakom koraku vidim magiju, ali opet se ponovno iznenadim", kažem pogledavajući Miu pogledom ti-prva-uđi.
Mia popustljivo zavrti glavom i hrabro zakorači.
Kad je Mia nestala, ja i May smo zajedno ušle u tamu.
Tame više nije bilo.
Našle smo se u velikoj prostoriji obasjanom sunčevom svjetošću iako nije bilo prozora.
Pod je drveni (od hrastovine, pretpostavljam), a zidovi smeđi.
Nije bilo namještaja. Samo velika, prazna prostorija.
Osvrnula sam se i vidjela smeđi zid. Rupe više nije bilo.
Martha i Mick su se zadovoljno smješkali na sredini prostorije.
Mia me je pogledala i slegnula ramenima.
"Je l' ovo još jedna vaša šala?" pitala ih je. "Doveli ste nas u ogromnu praznu prostoriju i zatvorili?"
Mick je omahnuo glavom.
"Moraš imati malo više povjerenja u nas.", reče Martha. Par sekundi je šutila kao da razmišla kako da nam objasni pa nastavi.
"Za ovu prostoriju ne znaju učenici. Znamo samo ja i Mick. Romilda u njoj drži životinje koje su joj potrebne za nastavu. Životinje ne vidite jer su na magični način sakrivene. Ovdje su i omarni, olapanti, koniri...Sve životinje koje su potrebne za nastavu. Morate ih samo poželjeti vidjeti, i vidjet ćete"
To i ima smisla, pomislim.
"Sada zažmirite i poželite vidjeti omarne.", uputi nas Mick.
Zažmirila sam i pomislila; Želim vidjeti omarne.
Otvorila sam oči.
Po sobi su trčali omarni. Skakali su, veselo mahali svojim lavljim repom, grebali po zidu iako se na zidu nisu vidjeli nikakvi tragovi grebanja.
Jedan omarn je dotrčao do mene. Sjela sam na pod u 'turski sjed' i mrsila njegovu gustu dlaku.
Razdragano sam se nasmijala.
Jedan omarn je otrčao i do May. Stajao je do njenih nogu, mahao repom i gledao pogledom igraj-se-sa-mnom.
May nije mogla odoljeti.
"Kako sve životinje stanu u ovu prostoriju?" pitala je Mia Micka dok joj je jedan omarn lizao cipelu.
"Na neki magičan način. Kad bi poželjela vidjeti sve olapante koje škola ima, prostorija bi se još proširila. Ako želiš, možeš vidjeti samo jednu životinju. Ti odlučuješ koliko ih želiš vidjeti. Sad smo poželjeli vidjeti sve omarne. Ovo je doista čudnovata prostorija."
"Kako ste doznali za ovu prostoriju?" pitala sam ga.
Nasmijao se.
"Bolje da ne znaš za naša prljava posla."
"Šta ćemo s omarnima?" pitala je May Marthu.
"Pustiti ih u školu da prave strku i okriviti Plackwawce za to", ležerno će Martha.
May se prestala igrati s omarnom, ja sam prestala mrsiti omarnovu dlaku, a Mia ih podigla obrve.
"Uništit ćemo školu zbog njihovih laži?" pitala ih je May ozbiljno.
"Kad ti tako kažeš zvuči kao zločin.", reče Mick nehajno mahnuvši rukom. "Neće previše nereda napraviti. Ali dovoljno nereda da profesori polude."
"Koliko ćemo omarna pustiti?"
"Neka Ruta odabere. Ona je tu najveća žrtva.", predloži Martha glumeći suosjećajnost, a onda je prasnula u smijeh.
Preokrenula sam očima razmišljajući.
"Ako nećemo veliku štetu napraviti...", počela sam.
"Nećemo.", uvjeravao me Mick.
"13 omarna."
"13?", ponovi Mia."13 je nesretan broj. Savršeno!"
"A kako ćemo odvesti 13 omarna u školu a da nitko ne primjeti?" pitala je May.
"Nije to problem.", reče Martha. "Ne znamo kako ćemo umiriti omarne."
Svi smo brzo razmišljali.
"Da bacimo na njih čaroliju Donsk?", predložim dok mi je jedan omarn grizo rub pelerine.
Donsk je čarolija paraliziranja.
Martha i Mick su par trenutaka razmišljali o tom prijedlogu.
Na kraju Martha odmahne glavom.
"Ne. Kako bismo ih odnjeli do škole?"
"Mortuos!", usklikne May.
"Pa da!" Mick se udari rukom o čelo."Pa naravno! Kako se toga nismo prije sjetili?"
Martha je slegnula ramenima vadeći čarobni štapić iz pelerine.
"Znate i vi tu čaroliju?"
"Ja ne.", odgovorim."Kako ti May znaš?"
"Naučila me mama."
"Ja brzo učim.", reče Mia.
Mick je uperio štapić u omarna koji mu je bio najbliži.
"Mortuos!" promrmlja. Omarnu se na trenutak oči zacakle plavom bojom, a onda mirno sjedne i znatiželjno pogleda Micka.
"Dođi!" pozove ga Mick.
Omarn poslušno dođe do njega.
"Mortuosom dobivamo poslušnost nad nekom životinjom."
"Kao Imperiusom?", pitam.
"Ne. Imperiusom dobivamo potpunu kontrolu, a Mortuosom poslušnost. Životinja ima mogućnost da bira želi li nam biti poslušna ili ne."
"Sad ja!" Mia podigne ruku kao u školi i uperi štapić u omarna.
Omarnu se oči zacakl plavom bojom, a onda je poslušno došao do Mie.
Ubrzo je 13 omarna bilo poslušno.
Ja, Mia i May smo začarale svake po 3, a Martha i Mick po 2 omarna.
"Dame i gospodo.", ponosno objavi Mick."Upravo smo prešli na slijedeću razinu; osveta!"
U meni se probudi sumnja.
Što ako nas netko uhvati?
Zar ćemo samo mirno proći sa 13 omarna kroz dolinu, a da to nitko ne primjeti?
Ako nas uhvate, izbacit će nas iz škole.
Jasno sam vidjela razočarano mamino lice.
"Idemo!" reče Martha i otrči do zida. Zaustavila se na mjestu gdje je prije bila tamna rupa.
Dva omarna su je pratila.
I prošla je kroz zid.
Prostorija u kojoj sam se nalazila je toliko neobična, da me više ništa nije iznenađivalo.
"Idemo!" pozove nas Mick, a onda i on prođe s dva omarna.

U dolini je bilo tiho.
Jedino se čuo povjetarac koji je rabarušivao granje drveća i mrsio cvijeće.
Učenici su u školi.
Pogledala sam nebo.
Više nije bilo sunca.
Samo tmurni, tamni oblaci.
Padat će kiša.
Ta me je pomisao raspoložila.
"Još nije zvonilo", reče Martha."Učenici su u učionicama i čekaju da zvoni."
"Što ako netko primjeti da nas nema?", pitam ju.
"U zahodu smo.", reče Mick."Idemo!"
Uputili smo se u školu.

Vrata škole su bila otvorena.
Tiho smo ušli u pusto predvorje.
Pogledala sam Glavnu prostoriju. Vrata su bila otvorena.
"Dva omarna idu u Glavnu prostoriju", reče Mick i tiho uđe u Glavnu prostoriju.
Pozove dva omarna.
Omarni su ušli u Glavnu prostoriju.
"Mortuos!", šapne Mick uperivši štapić u jednog omarna.
Omarn veselo poskoči i otrči do stolica. Skakao je po njima, rušio ih, grebao po stolovima.
"Mortuos!" šapne Mick ponovo i skine čaroliju s drugog omarna.
Omarn je jurnio do profesorskog stola, skočio na njega, skakao po njemu. A onda je porušio profesorske stolice.
Mick se okrene prema nama, podigne palčeve, pa se vrati.
Uspjet ćemo u osveti, pomislim.
"Jedan omarn može ostati ovdje i praviti nered.", predloži Mia.
"Da."složi se Martha.
"Mortous!", promrmlja uperivši štapić u omarna.
Nakon što se se uvjerili da omarn luduje po predvorju, uspeli smo se na stepenice.
"Hoćemo u knjižnicu?" predloži Mick.
"Ne!" zgrozim se."Uništit će knjige!"
Mick zakoluta očima.
"Idemo u zahode.", predloži May.
Jednog omarna, koja je izgledala kao žensko, pustila sam u jedan ženski zahod, a jednog u jedan muški.

"Nadam se da će ju dobro unerediti!" reče Mia zadovoljno izlazeći iz prazne učionice. "Gdje ćemo sad?"
"Da odemo u društvenu?" predložim.
"Ne.", reče May."Ako odemo u društvenu, znat će da su Izmerci to napravili.
"Idemo u još par zahoda, sovinjak i još jednu paznu učionicu", reče Mick."Ali moramo se požuriti. Zvonit će."
"Možemo se razdjeliti.", reče Martha."Ostala su još sedam omarna. 4 meni i Micku, a tri May, Mii i Ruti."
"Može.", složimo se.
"Ja i Martha idemo u zahode i praznu učionicu, a vi idite u sovinjak.", reče Mick."Jednog omarna pustite u hodinku, neka radi što god želi."
Pogledala sam Miu i May. Kimnule smo glavom.
"Kad završimo idemo u učionicu?" pitala sam.
"Da.", dogovori Martha."Kad profesori skuže omarne, ja i Mick ćemo sve svaliti na Plackwawce."
"Oke."
Ja, Mia i May smo potrčale stubama.

Sovinjak je na vrhu Sjeverne kule pa smo se umorile penjajući.
To je visoka, okrugla prostorija sa brojnim šipkama na kojima sjede sove.
Kroz začarane prozore prolazi vjetar, sunce, snijeg ili kiša po potrebi.
Uz drvena vrata se nalazi mali stol i stolica s pergamentom, perom i tintom za pisanje pisama.
Stupile smo na kameni pod. Pod je prekriven perjem, mrtvim miševima i paucima i izmetom.

"Moramo pustiti sove van.", kažem pogledavajući šipke sa sovama.
"Pustit ćemo samo ove koje su niže, a ostale omarni ni ne mogu dohvatiti", reče Mia rukom tjerajući obližnju sovu.
Sova je tiho huknula i izletjela iz sovinjaka kroz otvorena vrata.
"Iš! Iš!" vikala je Mia susprežući napadaj smijeha.
Šipke koje su bile blizu poda, ostale su bez sova.
"Mortuos!"
Mia je odčarala jednog, a May drugog omarna.
Omarni su potrgali šipke, prevrnuli stol, pokušavali dohvatiti sove koje su ostale u sovinjaku.
Ubrzo je iz sovinjaka izletjela i posljednja sova u strahu od omarna.
Otrčale smo niz stepenice, putem ostavljajući još jednog omarna.

Dotrčale smo do učionice Čarobnih napitaka.
Duboko smo udahnule.
Osjetila sam kako mi je srce snažno kuca.
Uspjeli smo.
Nasmijala sam se.
Mia i May su me zbunjeno pogledale, a onda su se i one nasmijale.
Uspjeli smo.

Mia je otvorila vrata učionice. Učenici su brbljali, ali su sjedili na svome mjestu.
Mjesto na kojem sjede Margaret i Annela bilo je prazno.
To su zapazile i May i Mia.
"Odlično.", prošaputa Mia, a onda se zaputi do svoje klupe.
Mia je sjedila s May, a ja s Markom.
Došla sa do njega s osmijehom na licu.
Nije mi uzvratio osmijehom. Ljutito me pogledao.
"Što ti je?" pitala sam ga sjedajući.
Nije odgovorio.
"Mark!"
Odsutno je gledao u ploču.
Zaustila sam da nešto kažem, ali je zvonilo.
U učionicu je ušla profesorica McConnor.
Mlada je i vesela, ali uvijek traži disciplinu na satu.
Sjela je za katedru.
"Dobar dan!" pozdravila nas je veselo.
"Dobar dan!" izrecitirali smo.
"Danas spravljamo napitak Copuos.", reče profesorica. "To je napitak koji nam omogućuje..."
Prekinulo ju je vrištanje iz hodnika."
"Sove! Sove! Što sove ovdje rade?!"
"Omarni!"
Profesorica je zbunjeno otvorila usta da nešto kaže, a onda ih zatvorila.
"Moram nakratko otići. Odmah se vraćam."
Žurnim korakom došla je do vrata i uhvatila bravu, ali u tom trenutku netko snažno otvori vrata s druge strane.
U učionicu su upale Margaret i Annela.
"Oprostite...profesorice!" zadihano će Margaret.
"Mi smo...", počne Annela, ali ju profesorica prekine.
"Sada to nije važno! Što se to vani događa?"
"Netko je pustio omarne u školu!" reče Margaret.
"Omarne!" iznenadi se profesorica."Pa tko je mogao omarne pustiti u školu?!"
Oteo mi se smiješak.
Profesorica je istrčala u hodnik.
Čim su se vrata zatvorila, učenici su prasnuli u smijeh.
"Omarni!"
"Ali, stvarno, šta omarni rade u školi?"
"Sigurno su napravili puno štete!"
"Tko ih je pustio u školu?"
"Gdje uopće drže omarne?"
Mia i May su glumile iznenađenost.
Svi osim Margaret i Annele su pričali o omarnima.
One su međusobno tiho pričale zadovoljnih izraza lica.
Lako je povjerovati da su one pustile omarne u školu, pomislim.
Skrenuvši pogled sa njih pogledala sam Marka.
On je nezainteresirano šarao po pergamentu.
"Mark, što se to događa s tobom?"
Nastavio je šarati po pergamentu.
"Mark!"
"Oke, oke!"
Ozbiljno me pogledao.
"Što se to događa sa mnom, Ruta? Sa mnom?! A što je s tobom?!"
"Sa mnom je sve u redu!"
"Nije u redu, Ruta. Nije u redu! Završiš u bolničkom krilu i meni, takozvanom najboljem prijatelju, ne želiš reći što ti se dogodilo!"
Ljutito je sijevao očima čekajući moj odgovor.
Sladak je kad se ljuti.
O moj Bože, Ruta!
Tvoj najbolji prijatelj se svađa s tobom, a ti razmišljaš o tome kako je on sladak.
Zaljubila sam se.
Da, to je sigurno.
Zaljubila sam se u najboljeg prijatelja.
Najboljeg prijatelja koji se ljuti na mene.
"Ruta?"
"Da?"
"Što ti se to, k vragu, dogodilo?"
"Mark...", počela sam sumorno.
Oh, Mark.
Ne mogu ti reći.
Ne smijem.
Oprosti.
Molim te, ne ljuti se.
Ali ništa nisam rekla.
Samo sam pogledala klupu osjećajući iznenadnu toplinu u obrazima.
"Dobro.", reče Mark spremajući pergament i udžbenik Čarobnih napitaka u torbu."Dobro."
Ustao se, snažno gurnuo stolicu pod stol i otišao.
Sjeo je za jedinu slobodnu klupu na kraju učionice.
Sklopila sam oči suzdržavajući suze.
Samo par trenutaka prije bila sam sretna.
Bila sam sigurna da će sve biti kao prije.
Ali sve se promjenilo.

U učionicu je ušla profesorica McConnor s Mickom i Marthom.
Stala je pred ploču i sve nas pogledala procjenivačkim pogledom.
"Gospođice Riddle i gospođice Oxon!" ljutito je prozvala Margaret i Annelu. "Sačekajte me vani."
Margaret i Annela su se zbunjeno pogledale, a onda izašle iz učionice.
"13 omarna je pušteno u školu.", reče profesorica McConnor ozbiljno."Uništili su Glavnu prostoriju, sovinjak, 4 zahoda,predvorje i neke hodnike. Mislimo da znamo tko je krivac."
"Ne mislite valjda na Maggs i Annelu?" zaprepašteno će Orlando.
"Ništa nije sigurno.", odgovori nastavnica. "Svi pođite u društevene prostorije."
Začulo se struganje stolica.
Izmerci su bili oduševljeni što će Margaret i Annela biti kažnjene, a Plackwawci su negodovali.


"Nadam se da neće ništa izbrbljati", šapne Martha Micku.
"Ne brini. Neće.", uveravao ju je Mick.
"Ako Ruta kaže nešto Marku..."
"Neće."
Nalazili su se Glavnoj prostoriji. Sva tri stola su prevrnuta i izgrebana, stolice su isto bile prevrnute, a neke su ostale bez nogica. Kiša je padala poigravajući se svojim kapima, uvijek ih bacajući na drugu stranu. Vjetar je snažno puhao i čula se grmljavina.
Na drugom kraju Glavne prostorije su stajali Margaret, Annela, Alyssa i Tara rapravljajući nešto među sobom.
"Stara će me ubiti!" viknula je Alyssa iznervirano.
Martha se nije mogla ne nasmiješiti.
"Šteta što nismo uspjeli u to uplesti onog Orlanda, Kirka, Russela, Silvera i Arnolda.", reče Mick.
"I ovako je dobro.", reče Martha.
U Glavnu prostoriju je ušla profesorica McConnor s ravnateljem Molleyjom.
Ravnatelj je imao ozbiljan izraz lica, a McConnorica je Marthi i Micku uputila slabašan osmijeh.
"Dođite!" oštro je pozvao ravnatelj ekipicu na drugom kraju Glavne prostorije.
Ponosno su nam se približili.
"Znate zašto ste ovdje i...", počne Molley.
"Zato jer smo nepravedno optuženi.", prekine ga Margaret.
"Gospođice Riddle!" prekori ju McConnorica.
"Netko je pustio omarne u školu. Sovinjak je neprepoznatljiv.", nastavi Molley."Stol i stolica su prevrnuti. Šipke, mrtvi miševi i izmet su posvuda. Sve je puno perja jer su se sove uplašile i sada lete po Ewarnu. Četiri zahoda su poplavljena i puna WC papira, predvorje i neki hodnici kao da su okrenuti naopačke. A Glavna prostorija je još dobro prošla."
"A onaj koji je kriv sve će to za kaznu počistiti.", nadopuni McConnorica."Toga ima zbilja puno. I odsluživat će kazne svaku večer tri mjeseca. I Plackwawcu oduzimam 150 bodova."
"Znamo da ste vi krivi za to.", reče Molley oštro pogledavši Plackwawce.
"Mi?!" vrisnula je Tara.
"Da. Vi.", ponovi Martha."Ja i Mick smo vas čuli u knjižnici kako se dogovarate oko svega ovoga."
Plackwawci su izbečili oči.
"Ma o čemu ti...", reče Orlando."Prljava mutnjakušo!"
"Gospodine Parnson!" vikne McConnorica. "Kako se usuđujete?!"
"Takvo nešto više nikad ne govorite.", upozori ga Molley. "Oduzimam 50 bodova Plackwawu."
Molley je izgledo srdito, ali to nije bilo ništa u usporedbi s Plackwawcima.
Izgedali su kao da će nasrnuti na Molleyja.
"Ali ravnatelju!" vikne Alyssa koja je izgledala kao da će zaplakati."To je nepravedno! Mi doista nismo...Bili smo na nastavi!"
"Da, ti si bila.", potvrdi Mick.
Alyssa je izgledala kao da će ga poljubiti, što je Micku u glavi stvaralo grozne slike i misli.
"Ali Margaret i Annela nisu.", nastavi Mick."Vi ste se s njim dogovorili da ćete im osigurati alibi. Niste pustili omarne, ali ste i pomagali u stvaranju planova."
Alyssa je podigla šaku kao da će ga udariti, ali kad je vidjela oštar pogled Molleyja i McConnorice spustila je ruku.
"Znam ja tko je to učinio!" vikne Margaret."Ona Carlosica i ekipa! A onda nas okrivljuju!"
Mick i Martha su se iznenadili Margaretinom izjavom, ali su se pravili kao da im to nije poznato.
"Zašto bi oni okrivili vas?" pitao je Molley.
"Jer smo govorili da je Carlosica imala živčani slom.", reče Annela prkosno.
"To ste rekli?!" Molley je sada bio bijesan.
"Oni su to učinili!" viknu Kirk i Russel zajedno uglas.
Molley i McConnorica su par sekundi razmišljali o tome dok je Marthi i Micku srce divlje kucalo.
"Ne.", naposlijetku će McConnorica."Ne vjerujem da je to istina,"
"Ni ja.", reče Molley.
Alyssa je na to počela plakati, Margaret i Annela su opsovale (McConnorica je oduzela Plackwawcim 10 bodova), Kirk i Russel su izgledali kao da će namlatiti Marthu, Micka, McConnoricu i Molleyja, a Tara ih je gledala kao da će otići tati i mami reći da ih ubije.
Martha se nije mogla ne nasmiješiti, a Micku su vjerojatno popucali vitalni organi od suzdržavanja smijeha.



Ono 'nisam mogla odagnati studen oko srca' nije kopiranje Starzovog naslova.
Tek kad sam napisala post i pročitala ga, shvatila sam da je to naslov jednog Starzovog posta.
Pa da se zna da ga ne kopiram.

I oprostite na divovskom postu, ali htjela sam cijelu osvetu napisati u jednom postu.


Voli vas,
Ruta Kate




17.07.2008. u 20:24 • 29 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Naravno da se ovo događa u vašoj glavi, Harry, ali zašto, pobogu, mislite da je zbog toga manje stvarno?




Ruta nikad zapravo nije bila ja. Ja nikada nisam bila tako nesebična i pažljiva prema drugima. Strašno sam sebična i loša osoba, za razliku od nje, koja je ono što ja želim biti.

Ruta.
Image and video hosting by TinyPic
Hej, curo šećeru, ja sam ptica nebeska i to je moja sudbina.

May.
Image and video hosting by TinyPic
Čemu ti pocrveniš kad neki ti momak pokloni željni cvijet? Čemu ti pocrveniš kad kaže da voli te kao čitav svijet?

Mia.
Image and video hosting by TinyPic
I strašno mrzim Romea i Juliju. Sve mi stvari smrde sad na prijevaru.

Marko.
Image and video hosting by TinyPic
Jer nisam ja ni pola tol'ko loš k'o što kruže glasine. Ja imam samo jednu nesreću, uništim sve što dotaknem.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39.


Image and video hosting by TinyPic

Copyright © Ruta