Because Harry Potter has brought us together.

subota, 23.08.2008.

10. poglavlje

May i ja smo čitale zavaljene u naslonjače, uživajući u tišini, dok nam je popodnevno sunce ugodno obasjavalo lice i poigravalo se kosom.
Izmerska društvena prostorija bila je prazna, izuzevši nas dvije.
Bila je subota, i većina je učenika vrijeme provodila u dolini ili u knjižnici, a neki su, kao Mia, bili na kasnom ručku.
Iznenadan tresak vrata proparao je tišinu i u društvenu prostoriju ušla je neka sedmašica, pretpostavljam.
"Oh, pa prazno je!" uzdahnula je iznenađeno.
Nisam ni pošteno otvorila usta da ju nešto upitam, kad se okrenula na peti i izašla.
May me pogledala pogledom što-je-ovo-bilo, a onda se posvetila Sumraku.
"Jesi li sigurna da su omarni potpuno bezopasni za ljude?" pitala me May nakon nekog vremena.
"Da.", odgovorih.
Još uvijek je po hodnicima lutao poneki omarn, a sova je bilo posvuda.
Marthi i Micku to je činilo posebno zadovoljstvo.
Glasno pjevanje negdje u hodniku nagovjestilo je dobro raspoloženu Miu.
"Jesam vas prekinula u nekom važnom razgovoru?" pitala nas je kad je ušla u društvenu prostoriju.
"Ne baš.", odgovorih.
"Dobro. A sad ostavite knjige i idemo van.", Mia je uzela knjigu iz moje ruke i vratila je na police, a onda me snažno povukla za ruku.
Nakon kraćeg naguravanja moje ruke lijevo-desno, predala sam se.
"Dobro, dobro! Idem."
"Ustaj i ti, May!" zapovijedi Mia.
May se nije pokušala opirati, nego je mirno ostavila knjigu na obližnji stol i krenula s nama van.


"Feel the rain on your skin...", tiho sam pjevušila ležeći pod krošnjom hrasta slušajući svoj MP4.
"Kad ćemo ići u Ronah?" pitala je Mia više sebe, nego May i mene.
"Kad dobijemo obavijest o tome.", zijevne May.
Mia nije ništa odgovorila, nego se zagledala u klupu na kojoj su neki šestaši izmjenivali slinu.
"Nije pristojno tako beljiti u nekoga.", upozori ju netko iz nas.
"Max!"
"Slobodno se pridružim?"
"Da.", May se pomaknula da bi Max sjela u hlad.
"Ti si dobro?" pitala me Max izvadivši mi slušalice iz ušiju.
"Valjda.", odgovorih gladajući Annelu koja je grupicu Plackwawa nasmijavala nekom smiješnom pričom povremeno me strijeljajući pogledom.
"Ne priča o tebi.", tješila me Max.
"Aha.", kažem sarkastično."Sigurno im ne priča detalje o mom "živčanom slomu""
"To je stvarno odvratna laž.", reče Max."I to je razlog zašto sad ne sjedim s njima...", dodala je tiho.
"Zbog mene si se posvađala s njima?"
Bila sam iznenađena, ali i polaskana. Max se posvađala s najboljim prijateljicama zbog mene.
"Da.", potvrdi Max."Kad su se vratili iz Glavne prostorije rekli su mi kakvu su kaznu dobili i svašta su napričali o vama. A ja sam rekla da to nije istina, pa smo se posvađale."
"Što nije istina?" pitala je May.
"Pa...", počela je May nervozno."Rekli su da je Ruta dobila živčani slom jer nema tate, May da će isto poludjeti jer nema tate..."
"Kako se usuđuju?!" vrisnula sam čime sam privukla poglede većine učenika u dolini, uključujući i zadovoljan osmijeh na Annelinom licu.
Osjetila sam tamnu sjenku na srcu.
May je izgledala užasnuto.
"Tiše...", upozori me Mia tmurno.
"Zašto? Ionako će misliti da je to samo izljev živčanog sloma."
"Ruta, ti bi trebala biti ona optimistična.", reče Max.
Slegnula sam ramenima vraćajući slušalice u uši.
"Eno Mark!" viknu May. "Mark! Ovdje smo."
Mark zamišljeno šetao dolinom. Bio je sam. Nije se obazirao na Mayine povike, nego je nastavio gledati pred sebe.
"Neće doći.", kažem.
"Zašto?"
"Ljuti se na mene.", objasnim. "Jer mu nisam rekla zašto sam završila u bolnici."
"Oh, Ruta!"
"Nisam znala da će se Mark zbog toga ljutiti.", tiho reče Mia."Znam da želi znati, ali da nas neće niti pogledati...Pa on bi trebao biti najbolji prijatelj."
"Trebao bi te razumjeti.", nadoda Maxine."I nemoj ga ti tražiti oprost, on treba tebe."
Okrenula sam ih protiv njega, pomislim.
"Nije on...samo je ljut jer...", neuspješno sam pokušavala obraniti Marka. "Stvarno nije..."
"Izaberi jednu rečenicu pa ju dovrši.", nasmiješi se May.
"Nije on loš prijatelj ili nešto slično. Samo je povrijeđen. Ali uskoro će sve biti dobro. Kao prije."
"E, sad te već prepoznajem.", nasmiješi se Max.

Znam da je post kratak, nema nikakve radnje i ne sviđa mi se.

Nije me dugo vremena bilo, i svima kojima nisam komentirala postove se ispričavam.
Pokušavam sve nadoknaditi. :)