Because Harry Potter has brought us together.

subota, 20.09.2008.

12. poglavlje

"Tko je ona cura s Markom?" pitala sam Miu za doručkom dpl sam istovremeno prepisivala zadaću iz Čarobnih biljaka i trava i jela prepečenac s džemom od šljiva.
Zadaću iz Čarobnih biljaka i trava nisam napisala, pa sam zamolila May da mi da svoju da prepišem.
May je, gotovo neprimjetno, zakolutala očima, ali mi je ipak pružila svoje odgovore na pitanja.
Zadaće sam redovito pisala, ali ponekad bi bila preumorna za pisanje. Ili to ne bi učinila iz čiste lijenosti.
Mark je za ručkom sjedio podalje od nas s curom iz knjižnice.
"Ne znam. Vidjela sam ju par puta s Markom, ali ne znam ništa o njoj."
"To je cura zbog koje se Mark više ne druži s nama kao prije.", nadopuni Edward.
"To mu je cura?" pitala sam ga nadajući se da mi u glasu nije izražena mržnja prema toj curi.
"Ne znam. Nisam s njim pričao danima. U spavaonicu ulazi kada misli da Richard i ja spavao, a odlazi ranije."
"Stvarno se promjenio.", reče May tužno."Nedostaje mi."
"Svima nam ne dostaje.", nadopuni ju Mia.
"Kad bi se on ispričao, sumnjam da bi mu olako oprostila.", ustvrdim napisavši i posljednju riječ.
Ali ipak, negdje u dubini srca, znala sam da bih mu odmah oprostila. Lako opraštam. Ponekad i prelako. Ne mogu se vječno na nekoga ljutiti. Ali nikad ne zaboravljam.

"Danas ćemo raditi s biljkom Suhokorijenkom.", profesorica Linkin, jedna od omiljenih profesorica učenicima.
Mlada je, ženstvenih oblina i uvijek spremna za šalu.
Svaki školski staklenik je izgledom isti; s velikim, dugačkim stolom na sredini i biljkama oko stola, a na stolu su biljke s kojima radimo. Mi radimo u stakleniku broj 3. U njemu su biljke s kojima rade učenici 3 godine; opasnije ili otrovnije od biljaka u stakleniku broj 1 i 2.
Suhokorijenka je na prvi pogled izgledala kao sasvim obični, mali, zaobljeni kaktus.
"Suhokorijenku je neobično teško izvaditi iz tegle jer ima izrazito žilavo i suho korijenje koje dobro prijanja uz rubove tegle.", objašnjavala je profesorica Lakin."Sok iz njenog korijenja je jako koristan; koristi se kod knorske groznice, ugriza otrovnih životinja i slično. Vi ćete sada izvaditi suhokorijenke i iscjediti sok iz korijenja za zalihe bolničarke Bloom. Morate biti jako oprezni jer njeno korjenje kod neopreznog rukovanja s njim može prasnuti. Svatko neka uzme par rukavica sa stola jer njene bodljike sadrže smrtonosan otrov. I da odmah kažem dok nisam zaboravila; za zadaću ćete napisati sastav o Sukorijenki od 2 stranice pergamenta."
Tužno sam frknula nosom.
"Ne frči.", upozori me profesorica."To je za vaše dobro."
Ne volim pisati zadaće, ali ih pišem jer mi je stalo do dobrih ocjena. A i, ruku na srce, riješavanje zadaća nam pomaže u učenju.
Pogledala sam mali kaktus pred sobom. Nasmiješila sam mu se.
Uz suncokrete, kaktus je moja omiljena biljka.
Nikad nisam bila pretjerano vješta u Čarobnim biljkama i travama, ali uvijek sam uspjela izvuči Iznad očekivanja.
Profesorica Lakin je podijelila izrazito roza rukavice.
Nisam darkerica, ali ne volim roznu boju. Preroza je.
Stavila sam rukavice i primila se posla.
Suhokorijenku je, kao što je rekla profesorica Linkin, teško izvaditi.
Čvrsto sam ju uhvatila (rukavice su začarane pa nam bodlje ne mogu ništa) i povukla, ali ništa.
Mnoge je učenike mučio isti problem.
"Mogla je barem reći kako se ovo čudo vadi.", promrmljala sam još jednom pokušavajući izvući Suhokorijenku.
Možda je to bila treća - sreća, ali iz trećeg pokušaja sam uspijela.
Izvadila sam Suhokorijenku iz tegle i ugledala njeno suho, vijugavo korijenje smeđe boje.
Korijenje je izgledalo kao da je sačinjeno od drveta i činilo mi se nemogućim da u njemu ima soka.
Uzela sam teški kamen s poda i svom snagom stisnula ga uz korijen, a onda...Pras!
Korijen prasnu.
Narančastog soka bilo je po svuda; podu, stolu, čak i po licu profesorice Lakin.
Mnogi su se nasmijali, uključujući i mene.
Profesorica Lakin se nasmijala, a onda čarolijom odstranila mrlje.
Sa suzama od smijeha u očima, uzela sam drugu Suhokorijenku.
"Opreznije, Ruta.", upozori me profesorica Lakin.
Ali nisam bila jedina kojoj je bio potreban oprez.
I drugim učenicima je korijen prasnuo, pa je uskoro ponestalo Suhokorijenki.
"Morat ćete raditi u parovima.", reče profesorica Lakin." Ja ću vas podijeliti."
Misleći da smo Mark i ja i dalje dobri prijatelji, stavila nas je u par.
To je bila moja šansa da izgladim stvari s njim. I nisam to mogla propustiti.
"Želim razgovarati s tobom.", kažem ponovo pokušavajući izvaditi Suhokorijenku.
"I ja s tobom.", reče Mark.
To nikako nisam očekivala.
Mislila sam da će se praviti da me nije čuo i da će me ignorirati.
Ali nisam očekivala da i on želi razgovarati sa mnom.
"Znam da sam se ponašao jako sebično...I žao mi je zbog toga. Nisam trebao tako se ponašati prema tebi, ali ni prema drugima. Potpuno sam vas ignorirao samo zato jer mi ti nisi htjela reći što se dogodilo, ali to mi vjerojatno ne smiješ reći s razlogom...Gotovo da se i ne sjećam zadnjeg razgovora s Edwardom, Richardom, May, Miom...I s tobom. Nedostaješ mi, Ruta."
"I ti meni."
Oh, kako mi je srce zakucalo!
Osmijeh mi je ozario lice.
Pomirili smo se. Opet će sve biti kao prije.
Opet ćemo razgovarati, nekontrolirano se smijati, opet ćemo biti prijatelji.
Mark, moj Mark, ponovo je moj prijatelj.
I ta me misao rastužila.
Prijatelj.
Samo prijatelj.

Za ručkom Mark je sjedio s nama.
Nakon dugo vremena.
Ispričao se Miji, May, Edwardu i Richardu, i osmijeh mi nije silazio s lica.
"Dobro da je profesorici Lakin ono sa Suhokorijenkovom sokom bilo smiješno, jer tko zna koliko bi nam bodova oduzela.", reče Mark vedro."Svi znamo za Rutinu tvrdoglavost."
Ali to zadnje je izgovorio sa notom razdraženosti. I njemu je pao teški kamem sa srca.
"A što bi ja to tvrdoglavo učinila?" pitala sam ljutito stavljajući ruke na bokove, a onda sam se nasmijala.
"Rekla bi da ona nije rekla kako se sok cijedi, pa bi ona tebi nešto rekla, ti bi nastavila po svom...", pričao je Mark.
Nasmijala sam se.
Ne smeta mi Markovo zezanje.
To je dio našeg posebnog odnosa.
"Dobro, dosta o Ruti.", reče Mia, iako se i ona smijala."Dobili smo još više zadaće, iako sam mislila da je to nemoguće, pa tko će mi dati svoju da prepišem?"
Opet smo se nasmijali.
"Ja.", javim se.
Ponekad bi mi trebali sati da napišem naku tešku zadaću, što bi Mia prepisala u par minuta i dobila istu ocijenu kao ja, ali nije mi to smetalo.
"A tko je ona tvoja prijateljica?" pitao je Edward Marka.
Osjetila sam ubod ljubomore na spomen te cure.
Da, ljubomorna sam osoba.
I nisam voljala pričati o toj curi, kao da ću ne spominjanjem nje suzbiti njen odnos s Markom.
"Prijateljica.", objasni Mark.
"Muško - ženska prijateljstva ne postoje.", podbode ga Richard.
Mark me pogledao, a onda se nasmiješio.
"Dakako da postoje. Ali ako baš želite, upoznat ću vas s njom."

Sjedila sam u društvenoj prostoriji i slušala radio koji se nalazi na stolu.
Završio je prijenos utakmice Hrvatska - Mađarska kojeg sam pratila dok sam pisala zadaće.
Izgubili smo od Mađarske s vrlo malom razlikom.
May i Mia su u spavaonici učile, a Mark, Edward i Richard u knjižnici.
Društvena je bila krcata učenicima, ali nisam obraćala pažnju na njih.
Kuckala sam čarobnim štapićem po radiu tražeći neku drugu stanicu.
I napokon sam ju pronašla.
Suza - Čarobni štapići.

Skliznula je niz obraz, i na usnama stala.
Bila je tako vrela, i tako mala.
U njoj se skupila tuga, u njoj su usnule boli.
Ta suza je znala koliko te volim.
Koliko sam suza proplakala zbog tebe?
I znam da ni jedna čarolija ne može pomoći,
Ali ipak, još uvijek sanjam tebe,
I moje srce kuca samo za tebe.

Tiho sam pjevušila zagledana u vatru u kaminu koja je tužno pucketala kao i da je i ona čula pjesmu.
U društvenu su ušle Mia i May, pomalo umornog izgleda.
Sjele su na naslonjač do mene.
A onda sam se, sasvim neočekivano, ali srčano i veselo, glasno nasmijala.
Morala sam svom srcu priuštiti taj smijeh, takvu sreću koju već duže vremena nije osjećao.
Jer danas mi je pao teški kamen sa srca, danas je vraćeno jedno staro prijateljstvo, koje više nikad ne smije biti prekinuto.
Kao da je znala zašto se smijem, May je počela pričati o Marku.
"Kako mi je drago da se udostojio razgovarati s nama! To njegovo izbjegavanje nas...bilo je nepodnošljivo."
"Mislila sam da si rekla da mu nećeš olako oprostiti.", podbode me Mia.
"U tom trenutnku nisam niti mislila da će tražiti oprost. To je tako netipično za njega. Tvrdoglav je k'o magare."
"Ma nemoj?" oglasi se netko oštrim glasom.
Bio je to on.
S curom iz knjižnice.
"Oh...Šalila sam se."
"Znam.", odmahne rukom. "Ovo je moja nova prijateljica. Richard i Edward su se već upoznali s njom."
Natjerala sam svoje usne da se razvuku u osmijeh.
"Ruta. Ruta Kate.", predstavim se pruživši joj ruku.
"Mark mi je puno pričao o tebi. Alessa Black, drago mi je."