Because Harry Potter has brought us together.

subota, 25.10.2008.

14. poglavlje

May me probudila nježno me podrmavši s velikim osmijehom na licu.
"Sretan rođendan!" obasula me poljupcima i medvjeđim zagrljajem.
"Oh!" uzdahnula sam pospano počevši shvaćati stvarnost.
Rođendan mi je. Zar već?
"Evo.", pružila mi je May kutiju omotanu lijepim ukrasnim papirom. "Nadam se da će ti se svidjeti."
Kad sam otvorila kutiju ugledala sam knjigu Sumrak.
"Mislim da je vrijeme da i ti to pročitaš.", objasnila mi je May.
"Hvala.", nasmiješila sam se složivši se s njom po pitanju čitanja te knjige. "Mia spava?"
"Ne. Zar ti nije čudna ova tišina u spavaonici?"
Nasmijala sam se u trenutku kad je Mia izašla iz kupaonice, kao da je čula May.
"Sretan rođendan!" potrčala mi je u zagrljaj. "Izvoli."
Pružila mi je dnevnik. Svijetloplavi s dva leptirića na koricama. Lijep, ali opet ne previše sladunjav.
"Hvala."
"Nema na čemu.", Mia je uljudno kimnula glavom izigravajući finu damicu. "Pogledaj ostale poklone!"
Pokazala mi je na dasku prozora s hrpicom poklona.
Bio je tu mamin poklon s pismom; lijepi ručni sat s malim draguljićima (iskreno sam se nadala da nisu pravi), Markov, Edwardov, Richardov, Maxin, Marthin i Mickov. Iznenadila sam se ugledavši veliku čokoladu s Alessinom čestitkom.
"Još će na kraju ispasti da volim čokoladu.", uzdahnula sam otkinuvši si kockicu te čokolade.
Otvorila sam mamino pismo.

Draga Kate,
Sretan ti rođendan u moje i Brianovo ime! Neću puno filozofirati o tome što ti sve želim jer znaš da ti želim sve najbolje.
Marnus je postao mračniji nego prije, ljudi iz Ministarstva su na svakom uglu. Ali kod kuće je inače dobro.
Pošto znam koliko želiš znati nešto više i pošto ti je rođendan, mislim da ti mogu nešto reći.
Više ne smijem raditi u lokalu; zaposlili smo Dorry. I na nas paze aurori kojima je to Molley naredio.
Znam da sam okrećeš očima jer ti nisam ništa više rekla, ali to je sve što smijem.

Volim te.

P.S. pozdravi May, Miu, Edwarda, Marka i Richarda. I reci Mii da joj tata šalje zagrljaje.

Osjećala sam se pomalo razočarano jer mi nije nešto važnije napisala o tome, ali sam bila sretna što je kod kuće sve dobro.

Pokloni mi nikad nisu puno značili jer nije sve u materijalnim stvarima.
I više sam se veselila druženju s prijateljima i posebnom obliku sreće na taj dan, nego poklonima.


Obula sam svoje omiljene starke. Ujedno i jedine. Crne s bijelim kosturom. Pomalo darkerske, iako ja to nisam.
Kosu sam teškom mukom svezala u nemarnu punđu na zatiljku dopustivši da mi par pramenova padne na lice. Na lice sam nanjela malo rumenila i sjajilo na usne, a maskara mi nije bila potrebna. Zaogrnula sam se debelom, zimskom pelerinom Izmera.
U društvenoj prostoriji su nas čekali Mark, Edward i Richard.
"Sretan rođendan!" potrčali su mi u zagrljaj.
"Hvala.", zahvalila sam se rumenih obraza koji se nisu zarumenjeli od šminke.
Izašli smo iz društvene u hodnik kojeg su osvjetljavale žučkaste svijeće pomalo jezivim svijetlom. Pogledala sam kroz prozor s osmijehom ustanovivši da pada kiša svirajući svoju prelijepu melodiju koju moje uši toliko vole. Sivilo jeseni koje je obavilo dolinu Ewarna i njegovu okolicu pružalo mi je osjećaj mira i samoće.
Dok smo prolazili pustim hodnicima tiho sam pjevušila neku nepoznatu pjesmu, dok su mi riječi same dolazile na usne.

Došli smo u predvorje. Dugačka kolona učenika čekala je svoj red za Detektor zla. To je mala naprava pravokutnog oblika kojim nas Falton provjerava prije odlaska u Ronah.
Romilda, Antoinns i Nilles su šetkarali predvorjem umirivajući učenike i vračajući natrag one koji su se htjeli progurati prije reda.
"Ako se smjesta ne smirite, odgodit ćemo odlazak!" zagrmio je Nilles što je odmah smirilo učenike.
Nakon skoro sat vremena čekanja, nezadovoljnog puhtanja, smijanja i nestrpljivog skakutanja i mi smo prošli Detektor.

Zadovoljno smo zakoračili u Ronah koji nas je ponovno očarao. Bez obzira na zlo koje vlada svijetom, Ronah je uvijek uspijevao održati veseo izgled. Brojne betonske i kamene ulice svakog su osvojile svojim trgovinama i lokalima.
Trgovine su svojim šarenim izlozima i primamljivim stvarčicama prekidale sivilo koje je obitavalo u drugim dijelovima svijeta. Iz lokala je dopirao smijeh, a ponegdje i vesela pjesma.
Učenici su užurbano koračali zaogrnuti svojim pelerinama, uz poneki pozdrav upućen nekom učeniku ili pak profesorima kojih gotovo i nije bilo u Ronahu.
Prvo smo otišli u Najslađi užitak koji je pravi raj za ljubitelje čokolada i svega što je slatko i nezdravo.
U njemu je uvijek bilo krcato učenicima i dosta bučno.
Mnoštvo polica su popunjene raznim okusima, vrstama i oblicima čokolade. Tu su i neke druge "slastice" poput žabljih očiju punjenih malom količinom meda i sličnih gadosti koje su učenici koristili uglavnom za psine. Vlasnici, gospodin i gospođa Dimonts, su vrlo ljubazni ljudi koji i rade u trgovini. Gospođa Dimonts radi za pultom, dok je gospodin Dimonts uglavnom u skladištu i brine se o nabavi robe.
"Joseph, požuri! Ponestalo je pralina s Alpskim mlijekom!" glas gospođe Dimonts nadglasao je ostale učenike. Ona je niska i zdepasta, jedva nešto višlja od učenika druge godine.
"Evo me, draga.", gospodin Dimonts je ušao u trgovinu kroz vrata iza pulta.
On je visok i mršav. Uvijek voli red u trgovini, dok je gospođa Dimonts ona koja nam daje besplatne čokolade.
Kratko smo razgledavali po policama jer smo već znali gdje što stoji. Kupila sam jednu veliku mlječnu čokoladu s lješnjacima za mamu. Pretpostavljala sam da nema mogućnosti kuplje čokolade.
Ubrzo smo izašli van na kišu i zaputili se prema Veselom zmaju, malenom lokalu na kraju ulice. Većina učenika je odlazila u Svinjski rep i Kod dva štapića, ali mi smo većinom odlazili u Veseli zmaj jer u njemu nije uvijek bilo zagušljivo i bučno.
Ušavši u Veselog zmaja osjetila sam poznati miris krofni koje je gospođa Mist svakodnevno pravila.
Gospođa Mist je stara žena, sa sjedom kosom i naboranim licem na kojem se zrcalila dobrota.
Sjeli smo za stol najbliži pultu. Na stolu se, kao i uvijek, nalazila zdjela sa krofnama.
Privukla sam jednu stolicu sa praznog stola k našem.
Nije bilo puno ljudi u lokalu. Tek par starijih učenika i par ljudi iz sela.
To je bila jedna prednost Velikog zmaja, uz krofne.
Zagrizla sam jednu krofnu, ustanovivši da je ta s medom. Pustila sam da mi se med polako otopi u ustima.
"Baš dobro što je odlazak u Ronah na isti dan kad i tvoj rođendan.", reče Richard zavalivši se na stolicu dok je jeo neku slasticu iz Najslađeg užitka.
Ostatak vremena smo proveli u dobroj atmosferi.
Smijali smo se najglupljim vicevima koje sam ikad čula i općenito smo pričali budalaštine, pa nas je gospođa Mist sada već zabrinuto gledala jer su ostali gosti zaključili da smo prošvikali (6 praznih boca pivoslaca samo su potvrdile njihovu pretpostavku.) Ali nije mi smetalo. Sve dok nagli vjetrić nije zapuhao i najavio ulazak Annele i Orlanda. Pogled im je odmah doletio do našeg stola.
"Znala sam da ne trebamo ići ovdje zbog svakakvih glupana koji ovdje dolaze.", prokomentirala je Annela glasno čime je privukla pogled gospođe Mist, koja se nije dala smesti. Mirno ih je poslužila pivoslacem, a onda se posvetila drugim gostima.
Annela i Orlando su sjedili tik do našeg stola. Nimalo slučajno.
Komentirali su sve od našeg ponašanja do odjevanja i sve to popratili pakosnim smijehom kako bi nas što više isprovocirali.
"Hoćemo natrag u Ewarn?" pitala sam."Ne ide mi se do Čarobnjačkih huncutarija i drugih trgovina, a i zrak nekako čudno miriši.", dodala sam značajno pogledavši Annelu i Orlanda.
Krenuli smo prema izlazu.
"Pogledaj s kim se družiš, a onda zaključi zašto zrak čudno miriši.", dobacila je Annela.
Nasmiješila sam joj se najtoplijim osmijehom, što joj je zasmetalo. Jer obećala sam si; ništa mi neće pokvariti ovaj dan.


Bližila su se 4 sata i skoro su se svi učenici vratili u Ewarn.
Dok smo prolazili mnogim hodnicima prema kuli Izmera opet sam tiho pjevušila, dok su ostali nešto tiho razgovarali. Iznenadila sam se praznim hodnicima; očekivala sam učenike koji se vraćaju u društvene prostorije.
Došli smo do dobro nam poznatog bezličnog zida, rekli lozinku (Crveno lišće) i prošli kroz vrata stupivši u društvenu prostoriju.
Iznenadila sam se jer je vladao potpuni mrak. Pitala sam se gdje su svi učenici. Iako je odgovor bio očit, nisam ga ni slutila.
"SRETAN ROĐENDAN!" zagrmili su deseci glasova, a onda je nestao mrak. Ugledala sam mnoge Izmerce; one koje sam poznavala i one koje nisam. Pogledala sam May, Miu, Marka, Richarda i Edwarda znajući da su oni "krivci" za to. Široko su mi se nasmiješili.
Sve stolove u društvenoj su spojili u jedan i na njega stavili razna pića i slastice. Naslonjače su pomaknuli uz zid s prozorom.
Richard je mahnuo štapićem i odnekud je zatreštala glazba Čarobnih štapića. Velik broj ljudi je zaplesao na njihove pjesme.
"Kako ste pozvali sve ove ljude?" pitala sam Edwarda.
"Rekli smo Marthi i Micku, a oni su to razglasili svima. Iako, mislim da su se par njih slučajno našli u društvenoj.", još jednom mi se nasmiješio, a onda otišao plesati s Miom.
Nisam to očekivala, ali lijepo od njih.
Probila sam se kroz "plesače" i one koji su čavrljali do stola s pićem i slasticama. Uzela sam jedan pivoslac i popila ga na iskap.
"Lakše malo!" upozori me Martha koja je došla do stola sa prijateljicom.
"Javila mi se.", podbola sam ju."Uostalom, ne pijančim, samo sam žedna."
"Aha. Uglavnom, ovo je Vanessa Krist MaxMontas.", predstavila mi je djevojku lijepih zelenosmeđih očiju pored sebe.
"Drago mi je. Ruta Kate."
"Znam.", nasmiješila mi se.
Nije li prelijepo što nam se svi smiješe za rođendan?
"Idemo plesati.", pozove me Martha."I da, zaobravila sam to napraviti osobno; sretan rođendan!"
Nasmijala sam se kada je zasvirala spora, nježna pjesma neke manje poznate pjevačice. Sentiš.
"Oprosti, ali baš i ne volim ženske dodire.", rekla sam Marthi, koja se nasmijala, a onda otišla potražiti Micka.
Uzela sam neku slasticu i otišla do naslonjača. Putem su mi još par osoba dobacile pokoji "Sretan rođendan".
Utonula sam u naslonjač i promatrala ljude oko sebe.
Bilo je tu osoba s kojima sam u dosta dobrim odnosima, ali još više onih koje sam progovorila svega 2 - 3 riječi ili ih poznavale tek iz viđenja. Bili su tu svi od 1. do 7. godine. I nije im smetalo što sam ja 3. godina.
Pogledala sam Miu i Edwarda, Richarda i neku curu koju nisam poznavala i May i dečka za kojeg sam bila sigurna da je Plackwawac. Srce se nasmiješilo.
A onda sam ugledala Marka i Alessu. Okrenula sam glavu na drugu stranu da srce ne bi zaplakalo.
Pjesma je ubrzo završila, a onda je zasvirala neka vesela.
Pridružila sam se ostalima u plesu.
"Hej! Ovo je Starz.", upoznala me May s dečkom s kojim je plesala.
"Drago mi je. I sretan rođendan!" pružio mi je bijelu ružu.
Nisam se mogla ne nasmijati.
Nikad prije mi dečko kojeg sam tek upoznala nije poklonio ružu. I još k tome Plackwawac!
"Hvala."
Mia i Edward su se progurali do nas, a onda nastavili plesati s nama. Ubrzo je došla Max. Dugo nisam s njom razgovarala.
"Hej, slavljenice!"
"Ej, Max! Kako si?"
"Super. Preživjela sam kad sam rekla Anneli da idem na proslavu tvog rođendana.", rekla je."Mislim, nije ona tako loša kad ju bolje upoznaš i..."
"Vjerujem ti.", prekinula sam ju."Samo mislim da ja nikad neću upoznati njenu bolju stranu."
To sam rekla s osmijehom. Nastavile smo plesati. Pjevale smo iz sveg glasa, skakutajući i plešući. Veselo. Zaigrano.
Sve dok nas sve nije utišao Marthin glas.
"Neka svi...dobro pola od svih jer ne stanemo svi...hik!", štucnula je. Očigledno je popila koji pivoslac previše. Ali nije mi smetalo. Bila mi je još više simpatična."Dakle.", nastavila je duboko udahnuvši."Oni koji žele neka sjednu u krug, igrat ćemo Bocu istine. A vi ostali se i dalje zabavljajte ili što već...A ti, Ruta, moraš dovući svoje dupe...hik!...Jer si slavljenica i sve to."
Prasnuli smo u smijeh.
Osim što je smiješno pričala u polu-pijanom stanju, uz to je mahala rukama i skakutala.
Sjeli smo u krug.
Ne svi, ali većina. Ostali su promatrali.
Htjeli mi to priznati ili ne, volimo zaviriti u tajne naših prijatelja.
Martha je zadovoljno zavrtila bocu soka od jabuke. Vrtila se...i zaustavila kod Mie.
Mia se zvonko nasmijala.
"Kako sam znala da će se zaustaviti kod mene!"
"Bi li ikad bila s jednim od prijatelja?"
Mia je razmislila par trenutaka.
"Pa...ako mi se prijatelj doista sviđa, mislim da bih.", priznala je Mia, a onda zavrtila bocu.
Igrom slučaja ili ne, boca se zaustavila kod Marthe.
"O, Martha.", nasmiješila se Mia."Što bi učinila da te Mick prevari s drugom?"
"Namlatila ga, a što drugo?", odgovorila je Martha pogledavši Micka koji se pomalo nelagodno smiješkao.
"Opet ja.", reče Martha zavrtivši bocu.
Boca se zavrtila...I zaustavila kod mene.
"Naravno.", promrmljam sarkastično."Pitaj."
"Jesi li zaljubljena?"
Znala sam da će me to pitati. I znala sam bolno točan odgovor. Ali ga nisam mogla izreći.
"Ja...nisam", uvjerljivo sam slagala.
"A šta'š.", uzdahnula je dobacivši mi bocu. Nespretno sam ju uhvatila i zavrtila.
Boca se vrtila dok su ju u tišini pratila meni poznata u nepoznata lica.
Tek tad sam primjetila Mariah, Lucy, Claire i Jacka; osobe s kojima sam progovorila više od dvije riječi. Promatrala sam i druge učenike na zabavi, njihove osmijehe i oči. Ono što nam najviše otkriva o osobi.
Boca se zaustavila na sitnoj djevojci, smeđih očiju i plave kose.
Pogledala sam ju pitajući se što da pitam djevojku o kojoj apsolutno ništa ne znam.
Gledala sam u njene lijepe oči u kojima se sjajilo nešto posebno. Nešto za što nisam znala što je to, ali nije mi dopuštalo da odvratim pogled od njenih očiju.
A možda to imamo svi, samo treba bolje pogledati.
Vjerojatno sam imala ozbiljan izraz lica jer su me svi vrlo znatiželjno gledali. Očekivali su neko važno pitanje.
"Pa...Kako se zoveš?" upitala sam djevojku.


"Ruta, probaj!" dozvala me Martha nudeći mi bocu nekog sumnjivog pića plamene boje.
"Otkud ti to?" upitala sam ju iznenađeno."Mislila sam da su tu samo sokovi i pivoslac."
"Ma ja sam nešto malo prošvercala...onako."
Ali prihvatila sam znatiželjno bocu znajući da mi Martha ne bi dala neko opasno piće, bez obzira što je pila prije toga.
Otpila sam gutljaj.
Osjetila sam kako mi tekućina ugodno prži jezik i nepce, a onda jezivo klizi niz grlo.
Znala sam da sam upravo popila gutljaj plamenviskija.
I popila sam još jedan. I još jedan. Cijelu bocu. Ali zaustavila sam se na tome, a onda se s Marthom pridružila ostalima zabavi.
I uspjela sam; ništa mi nije pokvarilo ovaj dan.