Because Harry Potter has brought us together.

ponedjeljak, 11.05.2009.

21. poglavlje

Znala sam da će biti bolje. Moralo je. Znala sam; bolje postaje nakon što se nada polako vrati.

Pitala sam se, da sam možda ranije s nekim barem nakratko razgovarala, možda bi mi odmah bilo lakše. Ali znala sam i odgovor : ne. Ne odmah. Tako valjda ja funkcioniram. Morala sam proživjeti kišno razdoblje kako bi kasnije zasjalo sunce.

Nikada me nisu zapitkivali o mami. Mada sam nakon prolaska hodnikom ili izlaskom iz Glavne prostorije ostavljala šaputanja i međusobna pitanja; vijest o maminoj otmici i moj i Mijin kratki nestanak prije par mjeseci donijeli su mi veliku popularnost i postala sam jedna od glavnih tema razgovora. Ali znala sam da će mi nakon jednog razgovora slijedeći put biti lakše.


Spavaonica se kupala u jutarnjem jesenjem suncu. Ono se uspjelo probiti kroz tanahnu svjetložutu zavjesu i pokušavalo otvoriti moje oči. Uporno sam ih držala zatvorenima nadajući se barem još kojoj minuti sna, iako sam bila potpuno budna.
May je već bila na nogama, u kupaonici. Čula sam ju kako pjeva pjesmu Suhog mandarila, njene omiljene pjevačke grupe. Shvativši da vodim izgubljenu bitku sa suncem, protrljam oči, nimalo sneno kao što je bilo uobičajeno, i ustanem se.

Osvrnem se po spavaonici u kojoj je vladao svakodnevni jutarnji kaos. Mayin krevet bio je neuredan, pola pokrivača bilo je na podu gdje su mu društvo pravile naša odjeća zajedno s koferima. I dalje ih nismo posložile. Jedino je Mijin krevet bio uredan, netaknut.

Uzela sam svoje crne starke. Njih sam nosila gotovo svaki dan. Vezice sam uvukla u njih, ne zavezavši ih. Ionako će mi se izvući van i mlatarati oko nogu. Svoju žuto-zelenu pidžamu sa velikom kravom s prednje strane zamijenila sam sa svijetlim trapericama i ljubičastom majicom sa Sparglom, popularnim dječjim čarobnjačkim likom. Preko nje sam obukla crveni gornji dio trenerke sa žutim leptirima. Jedan od prvih dojmova koju je neka osoba mogla dobiti o meni u ovom trenutku vjerojatno je da imam katastrofalno znanje o modi. Ali nije bila stvar u tome da ne znam kako crvena, žuta i ljubičasta boja ne idu zajedno. Voljela sam šarenilo više nego jednolikost.

May je izašla iz kupaonice. Ni ona, kao i ja, nije obukla pelerinu nego uobičajnu odjeću. Za doručak, ručak i večeru pelerina nije bila obvezna.

''Dobro jutro!'' nasmiješila mi se, a potom užurbano počela pospremati krevet.

''I tebi.'', protegnem i uputim se u kupaonicu donekle ukrotiti kosu.


Dan je bio hladan, jesenski, iako se sunce i dalje borilo za svoj opstanak na nebu ne dopuštajući oblacima da ga potpuno zaklone. Vjetar je puhao snažnim zanosima nagovještavajući kišu, iako je jutro najavljivalo topao dan.

Imali smo Čarobne napitke. Neugodni trnci strujali su mi tijelom.
Pišemo test. Profesorica McConnor najavila ga je prošli sat. Zatrpana zadaćama, nisam se stigla pripremiti onako kako sam namjeravala. Dok sam prepisivala iz svojih bilježaka sa sata na mali papir formule spravljanja napitka, May je ponavljala iz udžbenika. U učionici je rijetko kad vladao takav mir pod odmorom. Gotovo svi su pisali šalabahtere kao ja ili ponavljali kao May kojoj nije ni pomislila na šalabahter. Ona je uvijek bila jedna od najuzornijih učenica.

Zvono se oglasilo upravo kad sam prepisala i posljednji sastojak napitka sreće. Profesorica McConnor bila je točna kao švicarski sat i ni minute nije kasnila na svoje predavanje. Već slijedeći tren nakon zvona ušla u učionicu. Svi smo se nevoljko ustali.

''Dobro jutro.'', tek ju je rijedak koji učenik pozdravio, a ostali su već opet sjeli.

''Dobro jutro.'', promrmljala je ona dok je užurbano odlazila do svoje katedre. Čim je došla do nje, stavila je na nju neriješene testove. Pogledala nas je svojim velikim smeđim očima.

''Danas pišemo test.'', nepotrebno je napomenula.''Nadam se da ste svi dobro pripremili jer tko dobije Trolinu, jao se njemu.'', rekla je s neskrivenom nasladom.

Prevrnem očima. Dakako da se nitko ne usuđuje dobiti Trolinu kod nje.

Podijelila je testove, a potom se vratila za katedru.

''Možete početi.'', objavila je rukama se oslonivši na katedru dajući nam do znanja da će primijetiti bude li itko prepisivao.

U desnom kutu svojeg testa ugledala sam veliko B. Testovi su podijeljeni u dvije grupe, nezadovoljno zaključim. Nogom lupnem Marka koji je sjedio ispred mene.

''Koja si grupa?'' šapnem.

''A, ti?''

Prema mojoj kiseloj faci ustanovio je da nismo ista grupa. Morat ću se osloniti na vlastito oskudno znanje i šalabahter. May je već riješila prvo pitanje. Očito se dobro pripremila za test.

Amortis…Amortis, ponavljala sam si u glavi naziv napitka nakon što sam pročitala prvo pitanje. Sok od đumbira, dlaka jednorogova repa, kap zmajeve krvi i…Što ono? Prizivala sam u sjećanje predavanje u kojem smo spravljali dotični napitak. Da, to je onaj sat kada se oko mojeg kotlića umjesto zelene pare nadvila tamnoplava…Taj je sat najavljen ovaj test. Pogledala sam profesoricu kako bih se uvjerila da se trenutno posvetila promatranju učenika u prvim klupama i njihovim odgovorima. Otvorila sam šaku lijeve ruke u kojoj se nalazio zgužvani papirić. Desnom rukom sam izravnala papirić i brzo preletjela pogledom preko papirića. Među brojnim sastojcima pronašla sam tri riječi koje su mi trebale : srčano vlakno omarna.


Profesorica McConnor očito nije bila dobre volje dok je ispravljala testove. Svako malo bi se mrštila, ali rijetko tko je obraćao pozornost na nju. Ispravljanje testove je ono što učenici najviše vole. Dok profesorica marljivo ispravlja i ne obraća pozornost na njih, oni se mogu zabavljati. May je nervozno provjeravala u udžbeniku jesu li joj odgovori točni. Svako malo bi me pitala mislim li da je jedan od njenih testova onaj zbog kojeg se profesorica mršti.

''Daj, May.'', prevrnem očima.''Kladim se da si napisala bolje od mene.''

''Jako utješno.'', prokomentira Mark koji je očito slušao što May i ja pričamo.

Još jednom prevrnem očima. Sigurno već svima idem na živce tom gestom.

May je nastavila pretraživati udžbenik, a ja sam otišla do Max. Stolica do nje bila je prazna. Sjela sam do nje, a da ona to nije ni primijetila. Zamišljeno je glavu položila na lijevu ruku i očito, sanjarila. Gusta, plava kosa kao u kakve Njemice padala joj je niz ramena i lice, a smeđe oči gubile su joj se u beskraju.

''Hej.'', tiho joj pogurnem ruku.

''Ruta!'' Max gotovo uskliknu. Osmijeh joj je ozario lice.''Nedostajala si mi.'', reče pomalo pokajnički.''Znaš, htjela sam s tobom razgovarati, ali mislila sam da baš i nije, ono, pristojno. Nakon…pa, nakon onoga.''

Nehajno odmahnem rukom ignoriravši neugodan grč u trbuhu. Bacim joj se u zagrljaj i izgubim se u njenoj plavoj kosi. Ponekad me je podsjećala na sirenu.

''Nemaš se za što ispričavati.'', prevrnem očima. Opet. Stvarno bih se trebala odviknuti od toga. ''Nego, jesi znala išta u testu?''

''Valjda. Glupa McConnorica.'', očito je i Max bila nezadovoljna testom.''Svaku pojedinost moramo znati.''

''Njah, ja se i ne zabrinjavam previše zbog moguće ocjene.'', slegnem ramenima.''Uvijek mogu ispraviti.'', ali i sama sam znala da je to praktički nemoguće.

Max se složi klimanjem glave, ali i nadoda kako bi se vjerojatno vraški morala potruditi da nešto ispravim kod McConnorice.

''I, imaš li pratnju za bal?'' upita me.

Raširim oči od iznenađenja. Potpuno sam zaboravila na bal tijekom ovih tjedana.

''Nisam ni razmišljala o njemu.'', priznam pomalo posramljena što sam mogla zaboraviti na nešto što izaziva veliko uzbuđenje kod svih učenika koji mogu prisustvovati.''Ti?''

''Pa…'', Max je pocrvenjela do korijena kose.''Pitao me jedan dečko i…ovaj, pristala sam.''

Nasmiješim se, sretna što barem nekoga ne muče problemi koji uključuju crnog maga i otmicu majke. Nakon mnogo vremena, zahvatilo me ludilo oko bala koje sam osjećala na početku godine.

''Tko?''

''Ma…Znaš ga.''

''Sve si mi objasnila.'', primijetim sarkastično.''Daj, reci tko.''

Max je pocrvenjela još više, ako je to uopće bilo moguće.

''Richard.'', brzo je rekla.

Glasno se nasmijem i privučem poglede obližnjih učenika. Odjednom mi se život učini silno bezbrižnim.

''Baš mi je drago!''

Max je odahnula, a boja joj se lica počela vraćati na staro.

''Pitala ga je ona Katarina s druge godine.'', Max je odjednom postala pričljiva o toj temi.''Znaš, ona sa jako dugom smeđom kosom. Mislim da ga je pitala samo zato jer bi tako mogla ići na bal, inače ne može jer je na drugoj godini. Uglavnom, obio ju je.''

Još jednom se nasmiješim. Dakle, ovako bi moji razgovori trebali izgledati. Ne razgovori o planovima crnog maga, o tome kako sam njegova praunuka, niti razgovori o maminoj otmici. Lijepo je barem na trenutak biti obična trinaestogodišnjakinja koja sa prijateljicom razgovara o dečkima i Božićnom balu.

''Pa, ti i Richard mi se činite kao lijep par.'', naposljetku zaključim smješkajući se.

Max prevrne očima. Ovaj put ona, a ne ja, zadovoljno primijetim.

''Znam da to ne znači da ste ti i on sada kao ono cura i dečko i tako te stvari, ali opet…'', dva put mrdnem obrvama i prasnem u smijeh.

''Stvarno ne znam na što misliš.'', nedužno će Max. ''Al' stvarno. Za tebe nitko ne bi rekao da si perverzna.''

''Molim?'' raširim oči.''Nisam ništa perverzno ni rekla. To što ti moje rečenice shvaćaš na perverzan način to samo-''

''Gospođice Carlos.'', prozove me profesorica McConnor.

U prvi mah sam pomislila da me samo upozorava da zašutim, no kada me je Max pogurnula, shvatila sam da me nešto treba. Oprezno sam se ustala i uputila se do njenog stola.

''Gospođice Carlos.'', ponovi profesorica McConnor gledajući moj test kojeg je očigledno tek ispravila.''Prihvatljivo. Prihvatljivo, gospođice Carlos.'', sada je podigla pogled s testa i prostrijelila me pogledom.

Za profesoricu McConnor Prihvatljivo nije dobra ocjena za mene koja sam imala Iznad očekivanja, a na jednom od ovogodišnjih satova mi je rekla da imam šanse za Odlično. Ona je od svojih učenika uvijek tražila maksimum.

''Gospođice Carlos, ako tako nastavite, možete zaboraviti ocjenu koju očekujete.'', i dalje me strijeljala svojim pogledom.

Poželjela sam skrenuti pogled s njenih smeđih očiju. Ali gotovo uvijek me je vodio inat.

''Ja ni ne očekujem Odlično.'', iznenadila sam se koliko je moj glas podsjećao na glas profesora Nillesa.

Nadala sam se Odličnom, ali nisam ga očekivala. Rijetko koji je učenik zadovoljavao njene kriterije za Odlično, a s obzirom kako sam riješila test, ja sam ispala iz te kategorije.

''Molim?'' profesorica McConnor raširi svoje krupne oči.

Osjetila sam kako mi srce počinje brže kucati. Prepirka s profesoricom McConnor može imati jedino loše posljedice. Trebala bih šutjeti, javio se glas razuma. Ali zanemarila sam taj glas i poslušala srce i tvrdoglavost.

''Ne očekujem Odlično.'', glas mi je poprimio otrovnu notu.

Nastupila je najglasnija tišina između nas dvije koju sam ikada doživjela. Ona me je i dalje gledala u oči, dok su moji obrazi poprimali sve crveniju boju. Uporno nisam željela ništa više reći.

''Znači tako.'', naposljetku je rekla samo dvije riječi, i odmaknula moj test kako bi mogla ispraviti drugi.

Pogledala sam May, Edwarda i Max koji su sve to promatrali i ponosno im se nasmiješim, a srce je polako poprimalo stari ritam kucanja.


Tračevi me uvijek nanovo iznenade. S kakvom samo lakoćom poprime velike razmjere. Pod satom Čarobnih napitaka, po mojem mišljenju, nije se dogodilo ništa veliko, ali već te iste večeri u društvenoj prostoriji Izmera stariji učenici su me ispitivali kako je to suprotstaviti se profesorici McConnor.

Smijala sam se njihovim usporedbama mene s bogznakakvim vođama revolucije. Smješnija od toga bila mi je činjenica da toliku frku prave oko toga. Ali valjda zato jer je profesorica McConnor uz Nillesa postala sinonim za zlo.

A svima je potreban netko tko će im pokazati da zlo nije nepobjedivo, pa makar i rečenicom da ne očekuje visoku ocjenu.

Samo da se zna, lik profesorice McConnor se temelji na jednoj stvarnoj osobi u mojem životu. Zapravo, cijela ova scena pod satom.

Volim vas! :*

11.05.2009. u 10:53 • 37 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Naravno da se ovo događa u vašoj glavi, Harry, ali zašto, pobogu, mislite da je zbog toga manje stvarno?




Ruta nikad zapravo nije bila ja. Ja nikada nisam bila tako nesebična i pažljiva prema drugima. Strašno sam sebična i loša osoba, za razliku od nje, koja je ono što ja želim biti.

Ruta.
Image and video hosting by TinyPic
Hej, curo šećeru, ja sam ptica nebeska i to je moja sudbina.

May.
Image and video hosting by TinyPic
Čemu ti pocrveniš kad neki ti momak pokloni željni cvijet? Čemu ti pocrveniš kad kaže da voli te kao čitav svijet?

Mia.
Image and video hosting by TinyPic
I strašno mrzim Romea i Juliju. Sve mi stvari smrde sad na prijevaru.

Marko.
Image and video hosting by TinyPic
Jer nisam ja ni pola tol'ko loš k'o što kruže glasine. Ja imam samo jednu nesreću, uništim sve što dotaknem.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39.


Image and video hosting by TinyPic

Copyright © Ruta