Because Harry Potter has brought us together.

četvrtak, 21.05.2009.

22. poglavlje

Doista su stvari krenule na bolje. Morale su. Ma da me je škola stisnula i morala sam se potruditi kao nikada do sada, za što sam bila suviše lijena, uživala sam. Šećer na kraju bila je Andrea, Marthina prijateljica koja mi je nakon ručka objavila radosnu vijest.

''Rekla mi je profesorica Romilda da Mia izlazi iz bolničkog krila.'', rekla je usta punih piletine.

Nikada nisam bila pretjerano vješta u prikrivanju osjećaja, stoga sam potiho vrisnula i zagrlila May, koja mi je uzvratila snažnim, medvjeđim zagrljajem.

Kada je progutala zalogaj piletina, Andrea nam se osmjehnula.

''Moram se vratiti za svoje mjesto.'', reče, a potom doda.''Ako vas itko pita za mene, recite da mi nije bilo dobro, pa sam otišla u bolničko krilo.'', prepredeno se nasmije i otiđe do svojeg mjesta.

May mi uputi zbunjen pogled.

''Što je to značilo?''

''Da markira.'', objasni Mark koji je upravo sjeo za stol.

Sa obližnjeg pladnja uzeo je pohovani batak i odgrizao komad. May je usne skupila u strogu crtu, a usnice joj poblijede.

''To joj može samo odmoći.'', odmahnula je glavom, a usnice su joj počele poprimati staru boju.

Mark prevrne očima, no ne reče ništa. Znao je da joj neće moći promijeniti stavove.

''Čuo sam da Mia danas izlazi iz bolnice.'', reče Mark potom kako bi promijenio tok razgovora.

''Aha.'', nasmiješim se.

''Bilo je i vrijeme.'', pomalo mrko će Mark.''Glupi Orlando.'', dobacio je ljutit pogled stolu Plackwawaca, ali Orlando je bio previše zaokupljen razgovorom sa Kirkom i Russelom da bi ga primijetio.

Zagrizla sam gornjom usnicom donju, zaustavljajući bujicu psovki. May je otvorila netom pristigli Dnevni prorok i posvetila se čitanju, a velike stranice zaklonile su joj lice. Mark i ja smo nastavili ljutito zuriti u Orlanda, svatko u svojim mislima. Nije me iznenadilo kada sam shvatila da opet maštam o njemu. Promeškoljila sam se na stolici i udobnije sjela. Glavu sam položila na lijevu ruku i zaklopila oči. Putovala sam svojim svijetom i osjećala se tako…ispunjenom.

Sve dok Mayin zgroženi uzdah nije proparao tišinu koja je titrala u mojim ušima, mada je nikada i nije bilo.

''Što je?'' Mark i ja smo se naglo trgnuli.

''Ne mogu vjerovati.'', May prošapta.

''Što to?'' upitasmo ju Mark i ja, sada već uznemireni.

''Gle!'' ukočeno mi pruži Dnevni prorok preko stola.

Raširila sam ga na stolu i pogledom prešla preko stranice. Vijesti koje su se nalazile na njoj već su postale uobičajene – nestanci, otmice i jedno novo ubojstvo. Pogledom sam preletjela preko stranica, no nisam našla ništa neobično.

''Što to?'' upitam May pomalo isfrustirano.

''Ma daj mi to.'', uzela mi je Dnevni prorok iz ruke.''Slušaj ovo. Novo ubojstvo aurora u Marnusu. Eleanor Carlos poznata po svojim ubojstvima – blablabla – sinoć je uspješno usmrtila auroricu Arijanu Horvat!''

''Eleanor!'' potisnem kroz zube.

Da, to je ta Eleanor o kojoj mi je Molley pričao onaj dan kad je mama oteta. Da, moja teta Eleanor. Poznata smrtonoša, možda i najvjernija Samarunu. Upravo kad se prestanem zamarati takvim stvarima poput nje, takve stvari kao da me same pronađu.

''Što joj je ta aurorica skrivila?'' upita Mark zgroženo.

May se oči napune suzama i desnim kutom gornje usnice zagrize donju, kao da suzdržava plač.

''Aurorica je ubijena u mjesnom lokalu Razigrani jednorog.'', May pročita i zaklopi oči kako više ne bi morala gledati u taj članak, ili se možda pokušavala smiriti.''Razigrani jednorog, Ruta.'', reče i dalje zatvorenih očiju.

Raširim oči od iznenađenja, ili možda straha, a riječi koje htjedoh izgovoriti zaustaviše mi se na usnama. Osjećala sam kako mi se nadima prsni koš.

''Ne opet.'', reče Mark slomljena glasa.''Ne opet lokal tvoje mame.'', Mark se meni obraćao, no nije me pogledao u oči, kao da se boji što bi mogao ugledati u njima.

''Nema…nitko više nije ozlijeđen?'' kažem polako.

May otvori oči i odmahne glavom.

''Ne.''

Polako izdahnem dok mi je kamen padao sa srca.

''Živ je. Brian je živ.'', nasmiješim se.''Živ.'', ponovim uživajući u toj riječi, koja je tako lako klizila niz usnice.

No ipak, bojala sam se Mijine reakcije. Iako joj je otac živ, znala sam kako će reagirati na pokušaj njegovog ubojstva. Mia je oduvijek bila poznata po svojem temperamentu i slaboj samokontroli.

''Ali znaš što to znači?'' opet će May.

Klimnem glavom.

''Aurorica je štitila Briana.''

Osjetila sam silno olakšanje što je Brian živ, i u prvi tren me nije bilo briga što je preživio pod cijenu života aurorice. Već slijedeći trenutak gadila sam se samoj sebi zbog toga.

''Ali kako se aurorica baš u tom trenutku našla u Razigranom jednorogu?'' upita Mark.

''Nije se ona ondje slučajno našla.'', pogledam ga kako - to - nisi - sam - shvatio pogledom.''Prilično sam sigurna da je Molley zamolio Ministarstvo da jedan auror pazi na Briana sada...pa, sada kad smo svi u opasnosti.''

May je izgledala kao da će se rasplakati, a Mark slomljeno. Boljelo me je gledati svoje prijatelje takve.

''Svi su dobro.'', napomenem kako bih ih razvedrila.

Ali koliko aurora mora umrijeti kako bismo mi ostali živi? upitala sam samu sebe zapravo i ne želeći znati odgovor.