Because Harry Potter has brought us together.

subota, 26.01.2008.

1. poglavlje

Došla je jesen. Za maloljetne čarobnjake i vještice jesen je označavala povratak u svoje škole vještičarenja i čarobnjaštva. Za mene je jesen označavala povratak u Ewarn.
"Čuvaj se i ne izazivaj nevolje", govorila mi je mama.
Ja sam stajala na pored Ewarn Expresa. Bio je to sivi vlak s puno vagona. Do tog vlaka učenici dolaze dvojnom aparacijom sa svojim skrbnicima, aparatirajući se na peron broj 5. Nitko ne zna za pravu lokaciju tog perona jer peron magičnim putem uvijek mijenja lokaciju.
"Ne kolutaj očima", oštro će mama.
"Ne kolutam", slažem.
"Ruta, znaš da su ovo opasna vremena", reče moja mama tmurno."Onaj - Kojeg - Se - Bojimo je jako moćan. Ne želim da nastadaš!
"Neću. Znam se paziti."
Mama se popustivo nasmješi i zagrli me.
"Piši mi"
"Naravno da hoću", rečem i uđem u vlak vukući svoj kovčeg na kojem je bila krletka sa Ginny.
Čim je kovčeg dotaknuo ulaz u vlak, iščeznuo je. Nije me to iznenadilo. Znala sam da je kovčeg sada u mojoj spavaonici.
"Vidimo se!" doviknula sam mami kad je vlak krenuo. Krenula sam niz vlak tražeći svoje prijatelje.
"Ruta!" netko je trčao prema meni dozivajući me.
"Mia!" sad sam i ja potrčala.
"Dugo se nismo vidjele!" zapuhano će Mia dok smo se grlile.
"Da. Ali smo se svaki dan dopisivale", nasmješim se.
"Kad imaš brzu sovu", reče Mia.
"Kako si se provela u Grčkoj?"
"Ispričat ću ti, ali bolje da prvo nađemo slobodni odjeljak"
"Jesi vidjela May?" pitala sam ju dok smo hodale vlakom tražeći slobodni odjeljak.
"Ne. Ti?"
"Mia! Ruta!" netko je trčao prema nama. Bila je to May.
"May!"

* * *

"I onda smo došli kući", završila je Mia svoje pripovjedanje. Ja, Mia, May, Mark, Richard i Edward smo sjedili u odjeljku slušajući Miu.
"Čini se da si se super provela na praznicima!" rečem.
"Da. Ali ti i May ste se barem zajedno zabavljale" napomene Mia.
Ja i May smo se nasmješile. Ja živim u Marnusu gdje moja mama ima lokal 'Razigrani jednorog'. Živimo u stanu iznad lokala. May je ponekad došla u Marnus sa svojom mamom.
"Kako si ti proveo ljeto?" pitala je May Marka.
"Ma ništa posebno. Par dana sam bio kod bake na moru, a onda sam se vratio kući", reče Mark.
"Ja sam bila mjesec dana u Francuskoj", reče Maggie Riddle ponosno. Stajala je na vratima odjeljka s pakosnim izrazom lica.
"Margaret, vrati se u svoj odjeljak", zijevnuo je Richard. "Budale su nepoželjne."
Maggie je sad izgledala ljuto
"Da to više nikad nisi ponovio, kretenu!" izvukla je štapić iz svoje pelerine plave boja koja je osnovna odjeća u Ewarnu.
"Ili što?" pitala ju je Mia također izvlačeći štapić.
Ja, May, Mark i Edward smo također izvukli štapiće.
Maggie je shvatila da nas je više od nje, ali svejedno nije spuštala štapić.
"Ja znam čarolije koje su moćnije od svih vaših čarolija zajedno", tiho će Margaret.
"Samarun te naučio te čarolije?" pitala sam ju tihim glasom. Svi su u odjeljku zgroženo udahnuli.
Svi su se čarobnjaci bojali Samaruna nazivajući ga Onim - Kojeg - Se - Bojimo.
Ja ga tako nisam zvala. Ubio mi je tatu.
Margaret je sad spusitla štapić. Na licu joj se pojavio pakostan, ali zadovoljan osmijeh.
"Možda.", rekla je ledenim glasom dok je izlazila iz odjeljka.
"Ne mogu shvatiti da se Maxine može družiti s njom", reče Edward kad je Maggie nestala s vidika. "Ona je zla."
"Možda se ne ponaša tako kad je u društvu Plackwawca" rečem.
"Vjerojatno" složi se Mark."Jeste li pročitali u Dnevnom proroku da su roditelji Orlanda Parnsona i Tare ubili onu jadnu obitelj?"
"Da", reče May tužnim glasom."Grozno je to što će se Orlando i Tara slobodno šetati po Ewarnu dok im roditelji ubijaju"
"Meni je još gore to što se Orlando i Tara ponose svojim roditeljima", reče Mia također tužnim glasom.
"I oni su zli", zaključi Mark.
"Da", složim se s njim. "Ajmo bolje pričati o nečem veselijem"
"Ove godine i mi možemo na Božićni bal", nasmješeno će Mia.
"Joj, jedva čekam", nasmješi se i May. "Nadam se da će ove godine biti Čarobni štapići."
Božićni bal se održava svake godine za Božić. Na bal mogu učenici od 3. godine.
"Jeste čuli njihovu novu pjesmu 'Čarobna ljubav'?"pitala sam.
"Naravno! Super je!" reče May.
Edwarda, Marka i Richarda popularni bend i njihove pjesme nisu zanimali. Oni su započeli razgovor o Europskom prvenstvu u metloboju.
"Ove godine Hrvatska je favorit za zlato. Dugo godina se to nije dogodilo!" reče Edward sretno.
"Kako je Damian isprašio Francuze!" zadivljeno će Richard.
Damian je novi tragač u Hrvatskoj reprezentaciji.
"Damian je nepobjediv!" složi se Mark.
"Ali Talijani su iapk opasna konkurencija", nadodam priključivši se u njihov razgovor dok su May i Mia razgovarale o koncertu Čarobnih štapića na kojem nažalost nisu bile.
"Jesu. Ali ipak mislim da je naša reprezentacija jača." reče Richard.
"Pa nadam se da je"

Dok je Ewarn Expres vijugao kroz polja i pašnjake mi smo nastavili razgovor o metloboju dok u naš odjeljak nisu ušli Orlando, Kirk i Russel.
"Što vi sad hoćete?" uzdahnula je Mia ugledavši ih na vratima odjeljka.
Orlando je pakosno sijevnuo očima.
"Malo čavrljati"
"Aha", sarkastično je Mark. "Došao si napraviti kavgu i onda za sve nas okriviti"
"Možda", reče Kirk dok je Russel prijeteći naprezao svoje mišice, na što sam ja odgovorila temeljitim zijevanjem.
"Jeste li čuli za smrt one obitelji?" pitao nas je Orlando ponosno.
"Jesmo. Koliko smo čuli tu smrt su počinile neke gnjide", odgovori mu Edward.
Orlando je munjevito izvukao štapić, ali Mia je bilo brža.
"Expeliarmus!"
Orlandu je štapić izletio iz ruke. Mia ga je uhvatila.
Russel i Kirk su nasrnuli na nju.
"Expeliarmus!" viknuli smo ja i Mark istovremeno, hvatajući Kirkov i Russel štapić.
"Idemo!" zapovjedi Orlando Kirku i Russelu otimajući Mii svoj štapić.
I Kirk i Russel su uzeli svoje štapiće iz mojih i Markovih ruku.
"Vidimo se neki drugi put", Kirk je još jednom sijevnuo očima izlazeći iz odjeljka.
"Ove godine ih više neću trpjeti", reče Edward ogorčeno kad su sva trojica otišla iz odjeljka.
"A što im možeš učiniti?" uzdahnuo je Richard. "Uvijek se izvuku."
"Uz malu pomoć Nillesa"

* * *

Kad smo napokon izlašli iz vlaka pred sobom smo ugledali mjesečinom obasjani Ronah.
"Baš je lijep ovaj perivoj! " zadivljeno će Claire Oxon koja je blizu nas čekala da dođu kočije koje će nas odvesti do Ewarna..
"Da", složi se Jack Burb. "Šteta što ne možemo ponekad ga posjećivati. Čuo sam da ćemo moći kad budemo stariji"
"Moći ćemo", reče Claire. "Ali ne znam na kojoj godini"
"Na drugoj", objasnim joj.
Claire i Jack me zbunjeno pogledaju.
"Ja sam Ruta. Ruta Kate Carlos. A vi ste..."
"Ja sam Claire, a ovo je Jack"
"Drago mi je", nasmješim se. "Eno kočija"
Pred nama su dolazile kočije koje su vukli prekrasni bijeli konji.
Ja, Mark, May i Mia smo sjeli u jednu kočiju, dok su Jack, Claire, Edward i Richard bili u drugoj.

* * *

Pred nama se polako Ewarn povećavao.Bijaše to veliki dvorac sa puno tornjeva i kula. Smjestio se u sredini doline niz koju su prolazili puteljci kojima su učenici rado prolazili. Dolina je ukrašena brojnim drvećem, grmljem ruža i klupicama. U jednom kutu te doline smjestili su se staklenici u kojem su učenici slušali predavanja Čarobnih biljaka i trava. Na jednom kraju doline, s prednje strane Ewarna, dolina se spajala sa cestom koja je vodila u obližnji Ronah. Spajala se s cestom kojom smo mi upravo putovali.
"Uvijek ponovno uživam u pogledu na njega", uzdahne May gledajući Ewarn.
"I ja", uzdahnem.
Došli smo do kraja ceste.
Iskrcavali smo se iz vlaka smješeći se oduševljanim pogledima prvašića.
Pokraj Ewarn Expresa stajala je Romilda Walson, profesorica Skrbi za čudnovate životinje.
"Učenici prve godine! Učenici prve godine!" dozivala je.
Prvašići su se nestrpljivo nagurali do nje.
"Dobro došli u Ewarn!" nasmješila im se.
Mnogi su prvašići bacili zadivljeni pogled na Ewarn, a onda opet pogledali Rosettu.
"Sada pođite za mnom!" obrati im se ona.
Krenula je niz najveći put kroz dolinu, koji je bio pravac do Ewarna. To je ujedno bio glavni put kroz dolinu koji je bio okružen redom grmova ruža koje su bile sa lijeve i desne strane puta.
Romilda je išla prva, a iza nje su kaskali prvašići, a potom ostali učenici.
"Kako je lijepo vratiti se!" reče Edward koji nam se s Richardom pridružio kad je izašao iz vlaka.
"Da. Lijepo je vratiti se", složim se sa smješkom gledajući dolinu Ewarna.
"I meni je lijepo vratiti se, ali ja bi ubrzao ovu povorku", reče Mark. "Umirem od gladi"

Nakon nekog vremena napokon smo se pojavili pred orijaškim, crnim vratim Ewarna od tisovine koja nisu imala bravu niti nikakvu drugu ručku kojom bi se vrata otvorila.
Romilda je glasno pokucala na vrata koja su se sama otvorila.
Prvašići su je u čudu promatrali.
"Ova vrata prepoznaju ruku neku osobe koja radi u Ewarnu", objasni im ona. " Što znači da se ova vrata otvaraju samo profesorima i našem kućepazitelju."
Prošla je kroz orijaška vrata. Učenici su je slijedili.
Našli smo se u velikom predvorju kamenih zidova i poda. Na drugom kraju predvorja nalaze su se brojne stube. Uz zidove predvorja su klupice na kojima se učenici ponekad sastaju sa svojim simpatijama.
Sa strane glavnog predvorja nalazila su se velika, smeđa hrastova vrata koja su bila širom otvorena. Tu se nalazila Glavna prostorija.
Romilda se zaputila u Glavna prostoriju. Pratili su je učenici.
U Glavnoj prostoriji nalazila su se tri velika stola vodoravno postavita.
Stol koji je bio najbliže vratima bio je stol Izmera, a stol koji je bio najudaljeniji od vrata bio je stol za profesore i kućepazitelja. Razmak između stola profesora i stola Plackwawq bio je nešto veći nego razmak između stolova Izmera i Plackwawa.
Između profesorskog stola i stola Plackwawa nalazio se mali stolac bez naslona. Na tom stolcu se nalazio mali, gotovo neprimjetni prste; Ewarnov prsten.
Kad su učenici ušli u Glavnu prostoriju rasporedili su se po stolovima. Osim prvašića koji su se nagurali između profesorskog stola i stola Plackwawa. Dok su jedni nervozno gledali Ewarnov prsten, drugi su nervozno gledali profesore koji su u Glavnoj prostoriji bili još prije dolaska učenika. Činilo se da se najviše plaše Nillesa.
Sjela sam za Izmerski stol između Mie i May. Sa druge strane stola sjedio je Mark.
Razvrstavanje u domove je počelo.
Romilda je čarobnim štapićem stvorila dugački svitak pergamenta s kojeg je čitala imena učenika koje je trebalo razvrstati.
"Burb Jack!"
Jack je nervozno prišao stolcu na kojem se nalazio Ewarnov prsten. Drhtavom rukom podigao je prsten. Sjeo je na stolac nataknuvši na srednji prst prsten.
Svi smo u tišini promatrali Jackovu ruku....kad je prsten pobijelio.
Za Izmerskim stolom prolomio se pljesak kojem sam se i ja prisružila.
Jack je došao do stola izgledajući kao da mu je pao kamen sa srca. Sjeo je nedaleko od mene.
Razvrstavanje se nastavilo.
Kad bi prsten pocrnio pljesak bi se prolomio za Plackwawskim stolom, a kad bi pobijelio pljeskali bi Izmerci.
"Pitam se znali ta cura da je Plackwawski dom zao?" reče Mark dok je jedna cura ponosno koračala prema Plackwawskom stolu.
"Mislim da zna s obzirom na to da se preziva Parnson", reče Mick, Edwardov brat.
"Parnson", ponovi Richard."To je sestra onog kretena Orlanda!"
"Da"
Napokon je razvrstavanje završilo. Molley se ustao.
"Dobra vam večer!" pozdravi nas on nasmješeno. "Nadam se da ćete i ove godine uživati u učenju kao i posljednjih godoina (tu mu usnice zatitraše kao da se suzdržavaju da se ne nasmiju). Prije nego što počnemo sa večerom želim vas obavjestiti da odlazak u dolinu Ewarna je zabranjen poslije 4 sata poslije podne."
Mnogi učenici (najviše Plackwawci) su ga ljutito pogledali.
"Ta mjera opreza je uvedena zbog Samaruna koji je ove godine još više povećao svoju moć", objasni nam on ne obazirući se na čudne zvikove koje su učenici i profesori proizveli na spomen Samarunovog imena. "Prošle godine ste mogli u dolini Ewarna boraviti do 5 sati pa mislim da promjena nije baš velika"
Ali izgledalo je da se učenici sa time ne slažu.
"Kao što vjerojatno znate Ronah smiju posjećivati učenici od druge godine i nadalje.", nastavio je. " Ova godine će se održati tradicionalni Božićni bal na koji su pozvani svi učenici i učenice od treće godine i nadalje."
Na spomen Božićnog bala učenici u znatiželjno pogledali Molleyja. Činilo se da se više ne ljute na njega jer im je uskratio jedan sat u dolini Ewarna.
"Na bal učenici dolaze u svečanim pelerinama, a učenice mogu doći i u haljinama, ako žele", reče Molley nasmješeno. " A sad navalite na jelo!"
Na stolovima sa peharima i tanjurima su se stvorila raznovrsna jela.
"Wao!" zadivljeno će neki prvašić. "Samo se tako hrana stvorila! Kao iz ničega!"
"To je nemoguće.", objasnim mu. "Hrana je jedna od prvih iznimki Grampova zakona preobrazbe. Nemoguće ju je stovriti iz ničega.Ovdje je kuhinja. "- pokazala sam na vrata koja su se nalazila na drugom kraju Glavne dvorane, pokraj stola profesora. - "Tu rade vilenjaci i patuljci i magičnim putem šalju hranu nama na stolove"
Prvašić me je zbunjeno pogledao. Izgledalo je kao da me želi nešto pitati ali ga je prekinula Lucy.
"Kako je u Ronahu?" pitala me.
"Super! Preporučam ti 'Kod dva štapića'." odgovorim joj.
"To je onaj popularni lokal?" pita me opet.
"Da. I 'Svinjski rep' je dosta popularan. I 'Čarobnjačke huncutarije' su jako popularna trgovina psinama"

* * *

Stajali smo pred jedim bezličnim zidom mu kuli.
'Plamenviski', pomislim gledajući bijela vrata koja su se stvorila pred menom i drugim učenicima.
"Tko ti je rekao lozinku?" pitala me Mariah, učenica četvrte godine.
"Rekla mi je Romilda kad sam izlazila iz Glavne dvorane." rečem ulazeći u Izmersku društvenu prostoriju.
Izmerska društvena prostorija se nalazi u jednoj od sjevernih kula s kojih puca lijep pogled na okolicu Ewarna. U Društvenoj prostoriji nalaze se stolovi kraj kojih su bijeli naslonjači. Tu je i veliki kamin na kojem je pucketala vatra. Kraj vrata su se nalazile tri police s raznim knjigama. Veliki prozori, koji se nalaze na sjevernoj strani, su obavijeni bijelim zastorima.
Na zidu suprotnom od zida na kojem je kamin, nalazila su se dvoja bijela vrata.
Ja, May i Mia smo prošle kroz vrata koja su bila blizu prozora. To su bila vrata ženske spavaonice.
Iza tih vrata nalazio se kameni hodnik. Za svake strane hodnika nalazila su se bijela vrata.
Na jednim vratima je na crnoj pločici bijelim slovima pisalo : 'Spavaonica učenica treće godine'.
Ja, May i Mia smo ušle u tu spavaonicu.
Na zidu suprotnom od vrata nalazio se veliki prozor na kojem se nalazio bokal sa vodom. Kraj prozora su još jedna vrata koja su vodila u kupaonicu.
Uz lijevi zid je jedan krevet sa bijelim plahtama, a uz desni zid dva.
Uz krevet koji je uz lijevi zid stajao je veliki kovčeg, a na kovčegu se nalazila krletka sa sovom.
"Ginny!" dotrčala sam do svoje sove otvorivši krletku. Ginny me sretno gricnula za prst i poletjela mi na rame.
Maknula sam bokal koji se nalazio na dasci prozora i otvorila prozor.
"Pustit ćeš je u lov?" pitala me Mia.
"Da", odgovorih. "A onda će se ona sama vratiti u sovinjak"
Ginny je sletjela s mog ramena na prozor.
Potom je odletjela u noć.

Ewo!
Moj prvi pravi post na ovom blogu!
Slobodno mi recite da vam je dosadan je jer dosta dugačak (5 stranica u wordu).
Pussa swima!