Because Harry Potter has brought us together.

srijeda, 08.07.2009.

26. poglavlje

Moj ljubičasti, ne suviše topao kaputić u tom trenu je vjerojatno bio najveselija stvar u Ronahu. Ušavši u selo, razočarala sam se njegovom drastičnom promjenom, očekivavši šarane, bljaštave izloge i glasne razgovore koji su obično dopirali iz lokala. No glavnom ulicom, onom s najviše trgovina, vladale su daske na prozorima trgovina označavajući njihov prestanak rada, a one koje su radile svoje radno vrijeme svele su na minimum, sivih, jednoličnih izloga obljepljenih plakatima sa kojih su na prolaznike očima sijevali sljedbnici Samaruna. Ministarstvo Magije na sva zvona je upozoravalo na opasnost od Samarunovih sljedbenika i Njega samog, trljajući mi sol na još uvijek sviježu ranu i majčinu otmicu.

Vrata Veselog zmaja bila su zaključana velikim, zahrđalim lokotom, prozori optočeni starim daskama, a veliki izrezbaren natpis njihao se na jakom vjetru. Dan je bio ispunjen jesenjom sumaglicom i kapima kiše, upravo onakav kakav mi je bio potreban da ga proživim u iluziji da sam još jedna obična trinaestogodišnjakinja, a ne praunuka crnog maga i, za dvije godine, nositeljica neviđenih moći. Povukla sam Miu za ruku i odvukla do najbližeg lokala, Svinjskog repa.

''Nadam se da Veseli zmaj nije zatvoren zbog Onoga - Kojeg - Se - Bojimo.'', kaže Mia kad smo ušle u Svinjski rep, vjerojatno najpopularniji mjesni lokal.

''I ja.'', kažem samu sebe uvjeravajući u izgovoreno.

Zapljusnuo nas je val topline i zadimljenosti koja potiče od gostiju kod šanka koji se proteže uzduž drugog kraja lokala. Žamor učeničkih razgovora ispunjavao je prostoriju, a između krcatih stolova provlačila se madame Adela, mlada konobarica i šankerica, divlje, crne kose i punih, crvenih usana. Sjeli smo za jedini slobodni stol, Mia, Edward, Richard i ja. May se, uz obilno rumenjenje obraza, ispričala da će otići sa ''nekim drugim''. Mark također nije bio s nama, već sa Alessom. Prisjetila sam se njegova nimalo rumena lica i prpošna glasa dok nam je to govorio i zadovoljno shvatih da mi se u tom trenutku nije srušio svijet, srce je blago zatreperilo, no već slijedeći tren nastavila sam obuvati svoje crne starke kao da nije rekao ništa uznemirujuće.

Lagana hoda, madame Adela gotovo je doplesala do nas, zataknula pramen kose o uho i izvadila blok za pisanje iz pelerine.

''Četiri pivoslaca.'', Edward naruči.

Madame Adela klimnula je glavom, zapisala na blok i vratila se do šanka.

Osjetila sam Mijin lakat pod mojim rebrom. Pogledala sam ju, a ona mahnu glavom prema prozoru. Vani, na hladnoj i sumornoj izmaglici kraj lokala prolazili su May i Starz. Iako njen smijeh nije dopirao do unutrašnjosti lokala zbog žamora i buke, vidjela sam May kako se smije. Opet pogledam Miu, dvaput mrdnem obrvama, no ne rekosmo ništa.

Madame Adela donijela je do našeg stola četiri pivoslaca. Edward je, unatoč našem protivljenju, izvadio galeone iz pelerine i đentlmenski platio. Grupica učenika za stolom iza nas koje sam prepoznala kao učenike šeste godine su se ustali i izišli iz lokala. Njihov izlazak popratio je hladan ulet vjetra u lokal i zvuk tihog rominjanja kiše. Za njihovim stolom ostao je današnji Dnevni prorok. Madame Adela pokupila je prazne boce pivoslaca sa njihovog stola i vratila se do šanka. Pomalo nepristojno ne slušavši razgovor za stolom već promatrajući novine, odlučila sam da nema ništa loše u tome posudim li novine od grupice učenika koja je na njih zaboravila, a potom ih vratim. Ta ipak, ne upozorava li nas Ministarstvo da uvijek moramo biti informirani o kretnjama sljedbenika Samaruna? Okrenla sam se na svojoj stolici, pružila ruku kako bih dohvatila Dnevni prorok, nastojala ignorirati razgovor o kvalifikacijama koji je dopirao od nezadovoljnih učenika na stolu do njega i rasprostrila ih na našem stolu. Mia je zastala usred rečenice.

''Otkud se to stvorilo?''

''Ukrala sam ih.'', kažem i pogledom preletim preko naslovnice.

''Ima li čega zanimljivog?'' upita me Richard.

''Uvijek ima nečeg zanimljivog.'', kažem mrko misleći na jučerašnju vijest o smrti roditeljskog para koje je ubilo vlastito dijete pod utjecajem Imperiusa.

Otpila sam gutljaj pivoslaca. Osjetila sam kako mi njegova topla tekućina klizi grlom i grije tijelo, a potom okrenula slijedeću stranicu. Mia je rekla nešto Edwardu o curi iza nas koja navodno ljubuje sa našim mladim kućepaziteljem. Da nisam nila udubljena u čitanje članka, možda bih opovrgnula glasine jer mi se čini nevjerojatno da Falton koji svoj odnos sa učenicama drži na sigurnoj distanci ljubuje sa petnaestogodišnjakinjom. No umjesto toga izustih tiho ne, no ipak dovoljno čujno da Mia smjesta prekine razgovor i pogleda me sa strepnjom u očima. Znala je da je riječ ili o Brianu ili o mojoj mami. Mrzila sam takve vijesti saznati iz novina.

''U uredništvo Dnevnog proroka procurila je informacija o osobama za iznimnom zaštitom, onom organiziranom od samih aurora Ministarstva Magije.'', pročitala sam naglas.''Mihaela Cerov i Brian McLean.''

''To smo i prije znali.'', reče Mia.

''Da, ali jeste znali da su osobe sa takvom vrstom zaštite u potpunoj izolaciji?'' pročitam iz novina.''Zato ti Brian ne odgovara na pisma.'', pogledam Miu sa suosjećanjem u očima.

Znala sam koliko joj je stalo do oca i koliko ju boli to što joj se nije javio. Mia u naletu frustracije dvaput lupi čelom o stol i potom nas ogorčeno pogleda. Svojom gestom je privukla poglede onih koji su sjedili najbliže nama.

''Tek je izašla iz jeftinog sanatorija.'', kažem im glasom koji ima je govorio da nemaju pravo tako nas napadno gledati.

Miji nisu niti zatitrali kutovi usana.

''Ali to si i mogla očekivati.'', reče Richard, ali kada ga je Mia prostrijelila shvatio je da je rekao potpuno pogriješne riječi.''Z-zar ne?''

''Ne, Richard.'', rekla je tiho i pitala sam se kako uvijek tako tiho izgovorene riječi poluče najviše učinka.''Ne. Nakon što mi tata nije poslao pismo već tri mjeseca, nisam to očekivala. Mislila sam da su i aurori možda nekad imali roditelje pa razumiju koliko djetetu može nedostajati jedno najobičnije pismo. A to što si ti odavno dignuo ruke od nade...e pa, ja nisam.''

Naglo se ustala sa stolice, koja je treskom pala na pod i brzim korakom izašla iz lokala, glasno tresnuvši vratima tako da su se prozori blago zatresli. Njeni koraci i dalje su mi odzvanjali u ušima kad je praćena naletom vjetra nestala u kiši.

Richardu se lice blago zarumenjelo i znala sam da mu je žao što je povrijedio Miu, iako to nije odavao svojim riječima.

''Ti nisi toliko dramatizirala kad ti su ti oteli mamu.'', prevrnuo je očima, na što ga je Edward prekorio pogledom.

Ja sam šutjela, ne želeći im reći ono što me u tom trenu morilo. Možda sam i trebala reagirati kao Mia. Učiniti isto što i ona. Nadati se.